CRNI DAN CRNOMORSKE FLOTE

Crno more, oktobra 1943

Za početak, osvrnimo se na opću situaciju na Crnom moru u to vrijeme. Bez razumijevanja ovoga, teško je razumjeti kasnije događaje. Od februara 1943., sjevernokavkaska skupina nacističkih jedinica, odsječena od glavnih kopnenih komunikacija, imala je u svom sastavu 400.000 vojnika. Daljnje zadržavanje trupa na Tamanu zaprijetilo je Nijemcima novim Staljingradom, pa je njemačka komanda odlučila evakuirati tenkovsku, mehaniziranu i dvije pješačke divizije s kubanskog mostobrana. Ostatak trupa, koji je bio dio 17. njemačke armije, dobio je naredbu da čvrsto brane kubanski mostobran, nazvan "položaj"Gotenkopt, dok se ne donese konačna odluka o evakuaciji. Gotenkopfstellung ( glavna tvrđava Gota) bio je poznat i kao Kuban-Brückenkopf(Kubanski mostobran), bio je njemački položaj na poluotoku Taman između Azovskog mora na sjeveru i Crnog mora na jugu. Postojao od januara do oktobra 1943. Osnova utvrđenog područja koje štiti poluotok Taman trebale su biti utvrde, koje su kasnije u sovjetskoj vojnoistorijskoj literaturi dobile naziv "Plava linija". Međutim, u dokumentima Wehrmachta zvao se drugačije - "Gotenkopf", što je značilo "gotska glava" ili "gotski položaj". "Plavu liniju" Nijemci su spominjali tek u početnoj fazi razvoja, zatim se je u sjedištu Wehrmachta počeo koristiti izraz "Gotenkopf". Konfiguraciju njemačkih utvrda je odredio sam Hitler. Nijemci su namjeravali sjediti na Tamanskom poluotoku dok se ne promijeni "opća situacija" na sovjetsko-njemačkom frontu. Svakodnevno je za snabdjevanje njemačko-rumunjske grupe bilo potrebno 1270 tona tereta. Od 1942. godine inženjerijske jedinice 17. armije Wehrmachta počele su graditi žičaru iznad Kerčkog tjesnaca. No, bez dovršetka ovog posla, opet po ličnom Hitlerovom naređenju, u proljeće 1943. počele su pripreme za izgradnju 5-kilometarskog mosta i naftovoda preko Kerčkog tjesnaca. Posljednja direktiva o ovom pitanju stigla je 21. Aprila 1943. godine. U njemu se navodi da bi most preko Kerčkog tjesnaca trebao biti dovršen do 1. Augusta 1944. godine. Međutim, "opšta situacija" već je bila pod kontrolom sovjetskih trupe i gradnja mosta nije ni počela. Do jeseni 1943. situacija na južnom krilu sovjetsko-njemačke fronte se na neko vrijeme stabilizirala. Pomažući obalnom krilu Sjevernokavkaskog fronta, Crnomorska flota je izvela operaciju iskrcavanja u Novorosijsk. Osim toga, Štab vrhovne komande i komanda Mornarice zahtijevali su od flote aktiviranje i isključivo pomorske operacije u Crnom moru. Taj je zahtjev bio sasvim razuman. Crnomorska flota u to je vrijeme imala potpunu nadmoć u sastavu brodova nad pomorskim snagama neprijatelja. Istodobno, ako su prije Nijemci imali ogromnu vazdušnu nadmoć, sada se situacija s avijacijom počela izjednačavati. U punom jeku bila je poznata vazdušna bitka za Kuban, koja je, stala na kraj dominaciji Luftwaffea na nebu. Do kraja septembra 1943., pod udarima ruskih trupa, nacisti su morali napustiti Anapu i povući se duboko u Tamanski poluotok. A 24. rujna, brodovi Azovske flotile i pomorske baze Novorosijsk iskrcali su amfibijske jurišne trupe u Temryuk, sela Golubitskaya, Chaikino, Blagoveshchenskaya i Slano jezero. Operacije su bile iznimno uspješne, a početkom oktobra jedinice Sjevernokavkaske fronte već su završavale čišćenje Tamanskog poluotoka od fašističkih osvajača. Situacija u sjeveroistočnom dijelu crnomorskog ratišta do tada je bila sljedeća. Njemci su dovršavali evakuaciju svojih trupa s poluotoka Taman na poluotok Kerč i povlačili svoje brodove i čamce iz Kerča u luke južne obale Krima. Prema ruskim vazdušnim izviđanjima, od 2. do 3. oktobra u Feodosiji je pronađeno do desetak različitih brodova i torpednih čamaca. Do 4. oktobra ukupan broj brzih desantnih teglenica, čamaca i drugih plovila akumuliranih u Feodosiji već je dosegao 25. Od 9. augusta obim prometa kroz Kerčki tjesnac smanjen je na norme trenutne opskrbe 17. armije. A u septembru je započela evakuacija pozadine nacističkih trupa s kubanskog mostobrana. Za dnevni prijelaz 6800 tona tereta kroz Kerčki tjesnac dovezeno je dodatnih 28 teglenica. Unatoč snažnim zračnim napadima ruskih avona na luke Sennaya i Taman, neprijatelj je prevozio trupe i teret kroz Kerčki tjesnac danonoćno. Tako je 18. septembra štab 17. armije izvijestio da je “do sada prevezeno više od očekivanog”. Prema riječima bivšeg načelnika štaba fašističke njemačke flote na Crnom moru, kapetana 1. ranga Konradija, od 7. septembra do 9. oktobra1943. s Tamanskog poluotoka na Krim je prevezeno 200 hiljada vojnika i milijuni tona opreme. Pa , koliko god to bilo gorko priznati, ali u jesen 1943. dogodilo se nešto krajnje čudno uprkos strateške inicijative ruske strane, uz približnu ravnopravnost u zračnim snagama i nadmoć Crnomorske flote, Nijemci su praktički nekažnjeno izveli evakuaciju ogromne vojske! Samo u prva dva dana oktobra na Krim su poslana tri velika konvoja u kojima je bilo 240 brodova i plovila. Istovremeno, prema Konradiju, od podmornica i vazduhoplovstva Crnomorske flote stradali su samo artiljerijski i saperski ponton. Odlazeći prema Sevastopolju, neprijatelj je postavio nekoliko dodatnih minskih polja u Kerčkom tjesnacu i na južnom izlazu iz njega. Tako do oktobra1943. Crnomorska flota nije mogla prekinuti pomorske komunikacije Tamanske skupine nacističkih jedinica, nije uspjela čak ni stvoriti ozbiljne prepreke u evakuaciji ove skupine na Krim i uklanjanju velikog broja trupa od Azovskog mora i Kerčkog tjesnaca do Sevastopolja. Crnomorska flota nije mogla ispuniti zadaće koje su joj dodijeljene.Podsjetimo, unatoč gubicima nastalim u protekle dvije godine rata, Crnomorska flota i dalje je u potpunosti dominirala morem. Uključivao je bojni brod, četiri krstarice, desetak razarača, desetke podmornica, torpeda i drugih čamaca. avijacija flote potpuno je preopremljena najnovijim tipovima aviona. Duž krila neprijatelja, i napadama na komunikacije djelovali su samo torpedni čamci i avijacija. Razarači su samo sporadično noću tražili ciljeve ne udaljujući se ispod štita svoje avijacije. Bilo je i par bezuspješnih dejstava podmornica, ali je većina bila prebačena na pomorske komunikacije Sevastopol- zapadne luke Crnoga mora. Vršila je Crnomorska flota i miniranja, opet bez uspjeha.. Na Azovskom moru flotila je također provodila ne previše uspješne akcije kako bi poremetila neprijateljske pomorske komunikacije. I Štab i Glavni štab Ratne mornarice zahtijevali su hitno pojačanje djelovanja Dana 4. oktobra, komandant Crnomorske flote, admiral Vladimirsky, po uputama Narodnog komesara mornarice, postavio je zadatak uništavanja plutajućih sredstava neprijatelja na komunikacijama u području primorskog sela Kuchugury. Navečer su 3 torpedna čamca napustila Osipenko i izvršili napad kod Kuchugurya, odatle su trebali djelovati na neprijateljske komunikacije u tom podrućju. Nakon lansiranja torpeda i salve raketa na objekt udara, torpedni čamci su se povukli. Dana 5.oktobra, tri milje sjeverno od Kuchuguryja, naišli su na dvije samohodne teglenice i potopili jednu od njih. Međutim, uništenje jedne teglenice očito nije bilo dovoljno da se operacija smatra uspješnom. Zapadno od borbenog područja torpednih čamaca, na neprijateljskim obalnim morskim putovima između rta Chauda i rta Aitodor, povremeno su djelovali razarači. Napustili su Tuapse u večernjim satima, do ponoći su se približili neprijateljskim morskim putovima i, nakon što su se razdvojili, u roku od 2-3 sata, izvršili pojedinačne pretrage (svaki brod samostalno) neprijateljskih brodova. Nakon granatiranja obalnih objekata, brodovi su se spojili i do zore napustili borbeno područje na udaljenost koja je pružala mogućnost daljnjeg povlačenja u svoje baze pod okriljem borbenih aviona. Razarači «Беспощадный» i «Бойкий» prvi su kontakt s neprijateljskim komunikacijama ostvarili u noći 1. maja 1943. godine. Tražili su plovila na području Jalte - rt Meganom i pucali na južni dio zaljeva Dvuyakornaya i rt Kiik-Atlama. Rezultati granatiranja nisu točno poznati. U noći 21. maja vođa «Харьков» i razarač «Беспощадный» tražili su neprijateljske brodove na komunikacijskoj liniji od Alushte do Feodosije, bez pravog uspjeha. Ipak, u ruskoj se historiografiji oba pohoda razarača ocjenjuju pozitivno na temelju toga da su se brodovi neoštećeni vratili u bazu.

Tokom borbi za oslobođenje Tamanskog poluotoka, brodovi eskadrile Crnomorske flote dva puta su išli na južnu obalu Krima u potrazi za neprijateljskim transportnim brodovima i plutajućim plovilima. Prva potraga izvršena je u noći 30. septembra na području rta Chauda i rta Aytodor od strane razarača «Способный», «Бойкий» i «Беспощадный». Ova pretraga nije dala rezultate. Operacija je završila neuspjehom. Na izlasku su se brodovi našli bez obećanog zračnog pokrova. Jedini pozitivan trenutak ove kampanje treba priznati da je odred brodova u posljednjem trenutku nekim čudom uspio izbjeći napade njemačkih jurišnih aviona. Admiral I.V. Kasatonov u svojoj knjizi “Crnomorska eskadrila” o tome piše ovako: »U ovom trenutku zapovjedništvo Crnomorske flote iz nekog razloga ima pogrešno mišljenje o trajnom smanjenju aktivnosti neprijateljskih aviona iz raznih razloga. Imao sam na umu i pohod odreda eskadrilskih brodova 4. juna, kada neprijateljsko izviđanje nije reagiralo na izlazak četiri naša broda, a neprijateljski avioni nisu ni pokušali da ih napadnu.«

Početak operacije 6. oktobra i gubitak brodova

Radi pritisaka,komanda Crnomorske flote je naredila operaciju 6.oktobra čija je svrha bilo uništavanje njemačkih čamca i desantnih brodova koji su se vraćali iz Kerča, kao i granatiranje luka Feodosije i Jalte. Za izvršenje zadaće dodijeljeni su vođa «Харьков»,razarači «Беспощадный» i «Способный», osam torpednih čamaca i flote Ratnog vazduhoplovstva. Za komandanta odreda određen je kapetan 2. reda G.P.Negoda ,komandant divizije razarača. Izbor nije bijo slučajan, jer je Negoda smatran stručnjakom za takve operacije Dakle, u 20 sati i 34 minute (prema drugim informacijama, to se dogodilo u 20 sati i 25 minuta) brodovi su diglii sidro i krenuli prema zadatku redom taktičkih brojeva. Vođa je bio razarač «Беспощадный», na kojem je zapovjednik odreda držao svoj pleteni plamenac, vođa «Харьков» bio je drugi, a razarač «Способный», reći. Izlazak odreda brodova iz Tuapsea nije otkriven neprijateljskim zračnim izviđanjem.

U 01:00 6. oktobra 1943. vođa «Харьков» se odvojio od glavnog odreda i povećao brzinu na 26 čvorova. Razarači «Беспощадный» i «Способный», nastavili su se kretati u zadano područje brzinom od 24 čvora. U 02:04, kada su brodovi već bili ispod Kerčkog tjesnaca, na nebu su se pojavila dva njemačka aviona.Vremena su prema izvještaju Negode, koja se u detaljima razlikuju od vremena u političkom izvještaju. Prema svim dokumentima, proizlazi da su, nakon što su pronašli brodove, avioni na njih bacili svjetlosne bombe SAB, a potom i eksplozivne bombe. Razarači su, slijedeći formaciju , izveli manevar izbjegavanja. Od 02:30 do 03:00 sati neprijateljski avioni bacili su još jednu SAB na brodove odreda s desne strane i jedan s krme. Razarači su opet izmicali i nastavili slijediti borbenu misiju. Od 03:00 do 04:00, neprijateljski avion se ponovno pojavio iznad brodova. Bacio je eksplozivnu bombu koju su brodovi su ponovno uspješno izbjegli. Unatoč tome što su neprijateljski zračni napadi bili neuspješni, sama činjenica da je odred otkriven njemačkim avionima nije mogla ne ostaviti Negodu mirnim.To je bio vrlo alarmantan simptom - uostalom, pri planiranju operacije temeljila se cijela računica na iznenađenju, koje je propalo. Kasnije će se doznati da je neprijatelj do tada imao razvijenu radarsku službu na Crnom moru (glavna radarska stanica bila je u Evpatoriji), što je omogućilo praćenje napredovanja ruskih brodova. Dakle, uz otkrivanje odreda avionima, praćenje rute ruskih brodova bilo je i pitanje tehnologije-radarske stanice. Najvjerojatnije je oko 2 sata ujutro brodove otkrila neprijateljska radarska stanica. Nakon toga je na proračunat položaj odreda i odmah poslan izviđač koji je uspostavio vizualni kontakt. Zatim je poslan drugi avion, koji je također točno u mraku izašao na naše brodove. Od trenutka kada su brodovi otkriveni, Nijemcima više nije bilo teško pogoditi zašto su se tri sovjetska razarača noću pojavila kraj njihove obale. Cijela obalna obrana odmah je stavljena u stanje pripravnosti. U svom završnom izvješću Negoda piše da je prvi poslao izvješće o pronalasku odreda njemačkog zrakoplovstva na zapovjedno mjesto flote. To se dogodilo, prema njegovom konačnom izvješću, nakon trećeg napada razarača zrakoplovima, odnosno oko 4 sata ujutro. Međutim, po dnevnicima prijema i registracije radiograma Štaba Crnomorske flote u 5 sati i 30 min.Činjenica je da za ovu predugu šutnju (3,5 sata!) o otkriću njegovih brodova neprijateljskim avionima Negodu nitko nikada nije zamjerio! Zašto je nepoznato... Dakle, s gubitkom iznenađenja, ne samo uspjeh operacije, već i sigurnost brodova postala je vrlo upitna. Negoda je radio poruku o njemačkim zrakoplovima javio komandnom mjestu Crnomorske flote, a ne komandnom mjestu eskadrile u Gelendžiku, koja je navodno trebala voditi operaciju. Kasnije je u svom izvješću Negoda, ne opravdavajući sebe koliko više komandu, napisao: “Ova vrsta otkrivanja brodova od strane neprijateljskih obavještajnih podataka bila je sustavna u prošlim operacijama, pa sam mislio da neće utjecati na izvođenje operacije.” Službena ocjena situacije,kasnije, data je na način da se krivnja ravnomjerno raspoređuje između Negode i komandanta flote, odnosno čini se da nema konkretnog krivca. “Budući da su se slična otkrivanja brodova zračnim izviđanjem u prošlosti ponavljala i sve je prošlo dobro, komandant odreda je odlučio da se u ovom slučaju neće dogoditi ništa posebno. Od komande flote također nije bilo uputa vezanih za promjenu situacije. Tako je, smatrajući da se situacija nije bitno promijenila, zapovjednik odreda nastavio djelovati prema ranije izrađenom planu. U daljnjoj istrazi o okolnostima tragedije koja je ubrzo uslijedila, nikada se nije postavljalo pitanje nepoduzimanja mjera za prekid operacije nakon što su brodove otkrili neprijateljski avioni. Zašto? Vjerojatno sada nitko ne zna odgovor na ovo pitanje. Napetost ljudi rasla je sa svakom minutom. Krimska obala se spremala otvoriti i počela je artiljerijska bitka s neprijateljem, zbog koje je i pokrenuta cijela ova operacija. Napad na Krim i pomorska bitka

Noćno se nebo tek počelo malo svjetliti kada su se ruski brodovi približili mjestu određenom za početak operacije. U 04:00 sati, «Беспощадный» i «Способный» su promjenili kurs na 330 stepeni i povećali brzinu na 28 čvorova, s očekivanjem da će do 05:30 ujutro doći do početne točke za gađanje luke Feodosiya. Prišli su obali na početnu točku za paljbu. U tom trenutku nad razaračima su se ponovno pojavili neprijateljski avioni. Ovaj put bacili su SAB (svjetleće bombe) između obale i brodova, nadajući se da će ih osvijetliti za obalne baterije. Tada su, kao i prije, kada su razarači bili osvijetljeni, avioni su bacili nekoliko eksplozivnih bombi koje su pale na po krmi brodova. SAB-ovi su osvjetljavali more, a sada su se razarači na prvi pogled vidjeli s obale. Kako ne bi bio u pozadini svjetla, Negoda je naredio da se pomaknu više prema moru. Osam milja od Feodosije, obalno topništvo Koktebela neočekivano je otvorilo vatru na razarače. Iako napadi aviona i paljba obalnih baterija nisu nanijeli nikakvu štetu brodovima, postalo je jasno da su Nijemci već bili spremni odbiti operaciju prepada, a njihov odgovor bio je samo pitanje vremena. Operacija je već bila potpuno osujećena, a sada je trebalo što prije napustiti Krim, dok Nijemci nisu uputili velike snage aviona- bombardera na brodove. U ovoj situaciji, Negoda sasvim razumno odlučuje napustiti paljbu na Feodosiju i naređuje zapovjednicima da započnu povlačenje kako bi se spojili s vođom “Харьков” . Međutim, i ovdje se zapovjednik divizije ograničio na polovične mjere. Umjesto da obavijesti “Харьков” o prekidu operacije, napuštajući krimsku obalu maksimalnom brzinom, on, ploveći u protupodmorničkom cik-caku, odlučijo da usput provjeriti neprijateljske komunikacije i eventualno jih napadne. Prema Njemačkim izvorima podmornica U-9 je napala razarače ali brez uspjeha. Na razaračima nisu primjetili napad.U tom trenutku na horizontu preme Sudaku su otkrivena dva neprijateljska broda. Prema Negodinom dopisu, radilo se o dvije brze desantne teglenice. Prema političkom izvještaju, to uopće nisu bile samohodne teglenice, već dva torpedna čamca. Ispalili su nekoliko baražnih salvi Rezultati prolazne artiljerijske bitke između naših razarača i njemačkih brodova nisu dokumentirani. Nakon rata, prema njemačkoj strani, doznalo se da se ruski brodovi nisu borili s BDB-om, već s torpednim čamcima S-28, S-42, S-45. Neki izvori govore o uništenju jednog i oštečenju ostala dva međutim, ako su otkriveni brodovi doista bili njemački torpedni čamci S-28, S-42, S-45, onda bi mogli biti oštećeni u najboljem slučaju, budući da su sva ta tri čamca naknadno aktivno sudjelovala u borbama u Crnom moru. U međuvremenu, vođa “Харьков” se približio Jalti u 6 sati ujutro i s udaljenosti od 70 kablova ispalio je na luku sa 104 granate od 130 mm. I ovdje postoji jedan neshvatljiv trenutak. Prema planu akcije napada, gađanje ruskih brodova na neprijateljske luke trebala su navoditi dva aviona - DB-3 i Pe-2 - pod okriljem 4 lovca. Uz to, još 6 aviona(4 - Il-2 i 2 - B-3)trebalo je ušutkati baterije neprijatelja u slučaju njihovog gađanja na brodove. Međutim o tim avionima nigdje više ni spomena. Ruska strana nikada službeno nije dala ocjenu artiljerijske paljbe ali zato Nijemci, pišu ne bez zlobe da je kao rezultat pucanja “Харьков” na Jaltu tamo uništeno nekoliko privatnih kuća i ubijeno nekoliko lokalnih stanovnika. To znači da je pucnjava bila apsolutno bezuspješna. Nakon 13 minuta, «Харьков» je prekinuo paljbu, ali je odmah došao pod uzvratnu vatru obalne baterije s 3 topa s rta Ajtodor. No, projektili ove baterije pale su s velikim podbačajima. Kao odgovor, «Харьков» je ispalio 32 granate. U 6 sati i 35 minuta na «Харьков» je otvorila vatru baterija od 5 topova, 155mm koja se nalazila južno od Alushte. I njezini projektili su padali s velikim podbačajima. U oba slučaja, vođa je odgovorio na vatru baterije iz krmenih topova. Ubrzo je neprijateljska baterija utihnula, bilo zbog nanesene štete, bilo zato što je vođa «Харьков» izašao iz svoje vatrene zone. Za pokrivanje brodova iz Gelendžika poslan je let zrakoplova izviđački avion koji je u 06:40 sati. pronašao “Беспощадный” и “Способный”. . Počela je neprekidna baraža avijacije nad brodovima. 06 h 10 min razarači prekidaju zadatak i okreću se u kurs od 240 stepeni kako bi se približili «Харьков«-u , koji se nalazio zapadno.Do susreta je došlo po izjavi Negode u 07h30min na poziciji 44st. 29min N, 35st.05min E.Brodovi okreću u kurs 115, brzinom 24 čv, da se što pre maknu iz opasnog rejona.

Prvi napad i prvi gubici

U grozničavom radu strojeva tresli su se brodski trupovi. Časnici i mornari zabrinuto su gledali u jutarnje nebo. Možda će im se danas sreća nasmiješiti i Nijemci neće pronaći odlazeće brodove?U 7.40 sati iznad grupe brodova se pojavio njemački izviđački avion Hamburg, koji su posle 15 minuta ruski lovci srušili, a pilote je pokupio “Способный”, što je predstavljalo dodatni gubitak vremena. Naravno da su piloti već javili kurs i brzinu sastava. Pilote su ispitali? Nije jasno ko, jer na razaraču niko nije znao Njemački. Jedan od pokupljenih pilota imao je čin kapetana i bio je komandant eskadrile; drugi, s činom poručnika, bio je komandir aviona. Odveli su jih na krmu razarača i streljali. Ali im se postupak ubrzo osvetio. U 0830 kada su brodovi zauzimali marševski poredak (poremećen kupljenjem pilota) napali su jih jurišni bombarderiYu-87(, koji su se pojavili iz strane sunca pod pratnjom lovaca FW190.(2) Sa razarača je otvorena žestoka vatra, ali napadači su jih ignorirali i odabrali najveći cilj «Харьков» . Avione su na vođi «Харьков» -u vidjeli tek kada su već počeli obrušavati.Tokom napada »Junkersi« su poredani u vrsti jedan za drugim, redom se obrušavali na vođu, bacajući bombe sa visine 100-200m. «Харьков»je izbjegao prvih nekoliko aviona, bombe su padale nedaleko od broda, tako da je trup podrhtavo. Izgledalo je da će se izvući no, predposlednji i poslednji avion postigli su izravne pogotke. Po nekim izvorima zadobio je tri pogotka, po rukopisu kontraadmirala inženjera Krasikova: “Kao rezultat napada aviona u periodu od 8.35 sati do 8 h 50 min tri bombe pogodile su vođu. Jedna, teška 200–500 kg, probila je gornju palubu u krmenom dijelu (u području od 135–141 rebra), prošla kroz drugo dno, spremnik za ulje, vanjsku oplatu i eksplodirala ispod kobilice.Dvije bombe od 150-200kg pale su u podrućju 1. i 2. kotlovnice izeđu 75-95-115 rebra..S broda se dizao crni stup dima. Brod je ostao nepomičan, poplavljanjem dviju kotlovnica ušlo je oko 1145t vode, rezerva uzgona je ostala 500t. Brod je zadobio nagib 9 stepeni desno. Od glavne paluube do vode je ostalo cca 1m, visina metacentra je smanjena na 0,95 sa početnog 1,19m. U vazdušnoj borbi oboren je lovci zaštite oborili su jedan Yu-87 i jedan njemački lovac. Predstava sa egzekucijom pilota njemačkog izviđačkoh aviona, smanjila je pažnju posada, i izazvalo gubitak vremena.Sasvim je očito da ni 5, ni 15, pa čak ni 20 minuta ne može biti od presudne važnosti za domet Yu-87. Ako je za to itko kriv, onda je to štab Crnomorske flote, koji je namjerno planirao povlačenje brodova s Krima tokom dana, gdje 5-20 minuta više nije igralo nikakvu odlučujuću ulogu. “Способный” je uzeo u tegalj “Харьков”-a, i nastavio u kursu 91 stepen, brzinom 6 čv. Brodovi su se nalazili još 90 milja od kavkaske obale.

Do 10 00 sati broj lovaca zaštite je povećan na 9 (LAGG-3 i Yak-1).

Drugi napad.

Njemci su namirisali krv i nisu imali nikakvu namjeru da ispuste pljen. Ono što je bilo neizbježno opet se ponovilo: U 1150 sati otkrivena je nova grupa neprijateljskih aviona 9 Yu-87 sa zaštitom 6 lovaca. Opet su njemački jurišnici krenuli u napad iz pravca sunca. Jedan se odvojio i nasrnuo na «Способный« koji je teglio «Харьков»-a, a drugi su poredavši se krenuli u napad na «Беспощадный». Svaki od jurišnika je na donjoj tački putanje izbacio po tri bombe. Iza krme «Беспощадный»-og, kipio je val pjene , razarač je jurio brzinom 38 čv. Jedna od bombi od 200kg pogodila je brod u predelu prvog mašinskog odjeljenja, a druga je eksplodirala u blizini ljevog boka ispod kobilice, na djelu drugog mašinskog prostora.Parovodi su uništeni. Nepropusna pregrada između mašinskih prostora je prekinuta. Razarač je momentalno izgubio brzinu, dobivši jak nagib na lijevi bok. Na razaraču su sve poduzeli da spase brod. Iz političkog izvještaja: »posada broda energično se borila za njegov spas. Rupe su bile zatvorene. Ispod dna broda stavljena je ponjava«. Razarač «Способный» tokom ovog napada izbjegao je izravne pogotke. Sve bačene bombe pale su u brazdu broda. Međutim, šavovi krmenog odjeljka su se razdvojili radi bliskih eksplozija, a u «Способный» je ušlo 90 tona vode. Situacija posle napada bila je tragična, «Беспощадный» je ostao plutat obavijen dimom i parom «Способный» je i dalje imao u teglju «Харькова». Brzinu teglenja je posle pucanja teglja, koji je zamjenio lancem, pala na 2-4 čv. Kada se je razmak između odlazećih brodova i «Беспощадного» povećao na 130 kablova, Negoda je naredio «Способный» om da odpusti tegalj i ode po «Беспощадного», kako bi kada se izjednače oba uzeo u tegalj. U tom je proradio 3 kotao na «Харькову» i brod je razvio brzinu od 9čv. To je omogućila posada sa neljudskim naporimaa, a pritisak para je dignut morskom vodom. To je drastično promjenilo situaciju i postojala je nada da se dovuku do matične luke Treći napad.

Tog strašnog dana bog sreće nije bio na ruskoj strani. U 14.35 sati ispod sunca pojavila se nova grupa aviona - dvadeset i šest Yu-87. Vidjevši avione, Negoda je narediokomandantu «Способный» Goršeninu da odmah odustane od teglja i udalji se od “Беспощадный”na 6 kablova.U međuvremenu su neprijateljski avioni podijeljeni u dvije skupine. Prva skupina od dvadeset aviona, poredanih u lancu, počela je izmjenično obrušavanje na “Беспощадный” Druga skupina, sastavljena od šest aviona napala je «Способный» Bilo je očito da je ovaj put glavna meta njemačkog napada bio nemoćni “Беспощадный” kojeg su odlučili dokrajčiti. Rezultat ovog napada bio je sasvim predvidljiv. Lišen pokretljivosti, razarač je bio laka meta. Nepokretni brod nije se mogao spasiti ni očajničkom paljbom svih topova. Unutar nekoliko minuta, “Беспощадный” je primio nekoliko pogodaka bombi u krmu. U 14:35 (prema političkom izvješću) “Беспощадный” je počeo tonuti. Najprije se nagnuo na lijevu stranu, a zatim počeo tonuti krmom u vodu, dok je pramac bio visoko podignut, da bi za minutu nestao u talasima. Pošto je politički izvještaj nije izostalo ni »Oficiri i mornari, plutajući oko broda vikali su: -Doviđenja moj prijatelju, Negoda koji je plivao sa ostalima povikao je:- Ura posadi razarača “Беспощадный”« «Способный» nije zadobio direktnih pogodaka bombi več je samo oštećen i neko vrijeme mu nije radijo kormilarski mehanizam, ali je ubrzo otklonijo kvarove.

Posle drugog napada pojačana je zaštita ruskim lovcima iznad brodova, koji su po izvještaju, u vazdušnoj bici oborili 8 Yu -87i jedan lovac ( namjerno pišem jedan lovac jer su podaci različiti jednom Me-109, a jedom FW190). Kada su Njemci odletjeli, bilo je preživjelim potpuno jasno da će se vratiti. Četvrti napad. Smrt «Харьковa»

I vratili su se. U 1543 sata nova grupa aviona pojavila se na nebu. Ovaj put dvadesetak Ju-87 napalo je vođu «Харьковa» Iz političkog izvještaja: "komandant vođe «Харьков» , kapetan 2. ranga Ševčenko, mirno je stajao na mostu i pušio lulu, upravljao je brodom čvrstim zapovjedničkim glasom.Posada je u tim kritičnim trenucima pokazala izvanrednu hrabrost, artiljerci su ostali na svojim mjestima do potonuća broda. Oštećeni brod nije mogao pružiti dostojan otpor neprijatelju.Dvije bombe pogodile su pramac «Харьковa», a još četiri su eksplodirale u vodi u blizini bokova. Pramčani odjeljci, treća kotlovnica i krmeni mašinski prostor bili su poplavljeni vodom. U 1537sati brod je zaronio pramcem i nestao u valovima. Još prije potonuća u 1510 «Способный» je pokupio dio posade sa «Харьковa». Sam komandant Ševčenko napustio je brod tek kada se uvjerio da na njemu nema nikoga. Skočio je s mosta u vodu kada je brod već brzo tonuo na dno. O njegovoj sudbini su raspredane cijele priče, pa čak i Crnomorski veterani vjeruju da je potonuo s brodom...

Nakon potapanja «Беспощадного» i «Харьковa», zapovjednik «Способного» kapetan 3. ranga A.N. Goršenin naredio je da se čamci spuste kako bi se spasili mornari sa «Харьковa», koji su plutali u vodi, o čemu je izvijestio štab flote i načelnika štaba eskadrile. No iz nepoznatih razloga njgovi radiogrami nisu stigli do adresata. Pokupivši dvjestotinjak mornara «Харьковa», u roku od dva i pol sata, predvođenih zapovjednikom, kapetanom 2. reda Ševčenkom, «Способный» se zaputio prema mjestu pogibije «Беспощадногa» Približavajući se mjestu gdje su plivali ljudi iz potopljenog razarača, «Способный» je počeo ukrcavati mornare «Беспощадногa. Peti napad. Tragedija i finale Oficiri i mornari «Способного» još su imali nadu da bi mogli izdržati do sumraka, nadu da Nijemci jednostavno neće pronaći usamljeni brod u prostranstvu mora. No, u 18:10 postalo je je jasno da toj nadi nije suđeno da se ostvari. Na nebu se pojavila nova skupina jurišnih bombardera Yu-87. «Способный» je odmah prestao spašavati posadu «Беспощадногa« i, izbjegavajući padajuće bombe promjenom kursa i manevriranjem, otvorio baražnu protuvazdušnu paljbu. Tokom napada, «Способный» je doslovce bio rastrgan u komadiće bombama. Pogodilo ga je deset bombi (prema političkom izvještaju). Dvije bombe pogodile su pramac broda. Tamo su, u dve prednje kajute, bili časnici i mornari spašeni sa «Харьковa», . Gotovo svi su odmah umrli. Treća bomba pala je u desnu stranu. Još nekoliko bombi pogodilo je brod u. području treće i četvrte kajute (кубрика) Kao rezultat ovih napada, «Способный» je počeo brzo tonuti. Nakon desetak-petnaest minuta otišao je na dno, duboko se zaronivši pramcem i visoko podižući krmu. Dubinske bombe koje su bile na brodu eksplodirale su u vodi. Bilo je 18 sati i 30 minuta.Eksplozije dubinskih bomi dodatno su izvršile masakr posade. Iz izvješća kapetana 2. reda Negode: “Usljed bombardiranja potopljena su 2 razarača i 1 vođa. Osoblje koje je plutalo u vodi ponašalo se iznimno hrabro, uzvikujući parole "Za domovinu!", "Za Staljina!", "Ura!". Operacija spsavanja u koju su uključeni minolovci,torpedni čamci i hidroavioni trajala je do 1300 narednog dana 07.oktobra. Mnogo brodolomaca stradalo je u hladnom moru +18 stepeni. O broju spašenih i pretrpljenih gubitaka Negoda je u svom izvještaju zapisao sljedeće: “Spašeno je 20 oficira, 100 podoficira i mornara. Umrlo je oko 780 ljudi.” Politički izvještaj daje preciznije brojke, koje, očito, treba uzeti kao konačne. Prema političkom izvještaju, spašeno je 112 ljudi, uključujući 20 oficira i 92 podoficira i mornara. Ukupno su gubici 733 ljudi , od čega 36 oficira i 697 podoficira i mornara.

Ovako je završila najveća tragedija Crnomorske Flote

Epilog

Glavni razlog neuspjeha je gubitak prikrivenosti u ranoj fazi operacije. To je omogućilo neprijatelju da se dobro pripremi kako za odbijanje napada, tako i za progon i uništenje Ruske udarne skupine. S ruske strane, činjenici gubitka tajnosti, koja je konačno postala jasna nakon noćnog bombardiranja »Харьковa« ,odnosno tačnije od pojave izviđačkog aviona,nije bila posvećena dužna pozornosti. Naime, u mnogim prethodnim operacijama ta je činjenica bila dovoljna za prekid misije, ali ovoga puta ni komandant odreda ni načelnik operacije nisu donijeli takvu odluku (načelnik štaba eskadrile kapetan 1. reda MF Romanov, koji je bio u Gelendžiku), kao ni štab Crnomorske flote flote. Razlog otkrivanja leži i u njemačkom radarskom centru, tako da više nije važilo noć ima svoju moć. U planiranju je i samo vrjeme napada i povratka, bilo van dosadšnje prakse, napad obično oko 2-3 sata, pa povratak do zore pod zaštitu lovaca. Dalje potcjenjena je snaga Njemačke avijacije, a baš 25-29 septembra na aerodrom Bagerevo kot Kerča stiglao je respektivan broj jurišnika Yu87 III STG3. Iako ova jedinica od 2.oktobra sudjeluje u operacijama, nije uzeta u obzir kod planiranja zadatka. Konkretno, planirano pokrivanje odreda od 3-4 lovca bilo je zamišljeno za suzbijanje zračnog izviđanja, ali ne i masovnih napada jurišnih bombardera sa pratnjom lovaca. Pa i kasnije pojačanje ruskih aviona u 1110 sati nije bilo dovoljno za borbu sa 12-15 njemačkih lovaca. Treba napomenuti i da izravna komunikacija nije bila na visini, naročiti nisu imali brodovi skupinu za navođenje lovaca. Nije iznenađujuće da pitanja interakcije sa avionima za pokrivanje nisu razrađena, budući da se prije toga zapovjedništvo Crnomorske flote pretvaralo da takav problem ne postoji i jednostavno je zabranilo brodovima plovidbu tokom dana.

Kada je izvršen prvi udar oštetio je »Харьковa« (uspjehu prvog napada dodatno je olakšala činjenica da su se brodovi zaustavili da iz vode podignu njemačke pilote iz oborenog izviđačkog aviona, pa i ružni spektakl sa streljanjem pilota što je obelo osmatrače na brodovima da pravovremeno uoče avione). Komandant odreda je javio rezultate bitke i svoju odluku da oštećeni brod odvuče u bazu, zapovjednik flote mu je pak naredio da ljudstvo ukloni s vođe»Харьковa« brod potopi i povuče se, Ta naredba, po svoj prilici, nije izvršena, jer do u trenutku kada je naređenje primljeno, situacija se već promijenila oštećenjem drugog razarača. Općenito, vrijeme razmjene radiograma i donošenja odluka u Štabu Crnomorske flote tog dana treba dodatno proučiti.Nakon drugog naleta, odred je potpuno izgubio kontakt - iz nepoznatog razloga obalni prihvatni centri nisu primili izvješća jedinog netaknutog razarača. Zbog toga su i informacije i komande primljene vrlo kasno ili ih uopće nisu, što je također postao važan razlog ,koji je odredio ishod operacije.

Ništa ne može objasniti kašnjenje jedinica za spašavanje, patrolnih i torpednih čamaca iz Gelendžika i Tuapsea. Njihov pravovremeni dolazak ne samo da bi spasio živote stotine Mornara, već bi vijerovatno spasao i poslednji razarač, koji u tom slučaju ne bi trebao da sudjeluje u akcijama spašavanja i zadržava se u opasnom području. Spasioci su stigli tek kada je pao mrak, što je otežalo potragu. Već 11. listopada uslijedila je direktiva Štaba Vrhovne komande broj 30221 u kojoj je stajalo: „Prema dobivenim podacima, operacija Crnomorske flote 6. Oktobra završila je neuspjehom, nepotrebnom smrću ljudi. i gubitak tri velika ratna broda, izvršen je bez znanja zapovjednika Sjevernokavkaskog fronta, unatoč činjenici da mu je flota operativno podređena. Glavne snage flote treba koristiti za potporu borbenih djelovanja kopnenih snaga. Daleke operacije velikih površinskih snaga flote mogu se izvoditi samo uz dopuštenje Stožera Vrhovnog zapovjedništva. Tu se umješao i deug Staljin koji je naredio detaljnu pretragu nemilog događaja. Istraga koju je vršilo povjerenstvo Državnog odbora za obranu (njezini rezultati do danas nisu objavljeni), na temelju koje su rješenjem GKO br. 5278 od 2. ožujka 1944. određene kazne rukovodiocima. Narodni komesar mornarice N. G. Kuznjecov je ukoren "što nije poduzeo mjere za sprječavanje pogrešnih radnji zapovjedništva Crnomorske flote u pripremi i provođenju brodskih operacija". Ostali vođe kažnjeni su mnogo strože: viceadmiral GA Stepanov, LA Vladimirsky, načelnik Glavnog štaba, i kontraadmiral ID Eliseev, načelnik štaba Crnomorske flote, smijenjeni su sa svojih dužnosti i degradirani za jedan čin. Istodobno, ni M.F. Romanov, koji je formalno zapovijedao operacijom, niti komandant odreda G.P. Negoda, službeno nisu primili nikakve kazne (kasnije su kažnjeni po nalogu Narodnog komesara mornarice). Staljin je posle primanja izvještaja zabranio korištenje razarača i većih brodova na Crnom moru, tako da su do kraja rata ostali u rezervi.

Još nešto o kapetanu 2.ranga Negodi. On je odmah identificiran kao glavni krivac tragedije. Kad se Negoda donekle oporavio od doživljenih šokova i napisao izvještaj o okolnostima operacije, odmah se postavilo pitanje što dalje s njim? Izbor je bio mali. Zlikovac je trebao biti izveden pred vojni sud i strijeljan, ili degradiran i poslat iz vida negdje daleko od Crnomorske flote. Zašto komandantu odreda nije odmah suđeno pred vojnim sudom? Ovo je još jedan misterij događaja od 6. oktobra. Najvjerovatnije, jer je komanda Ratne mornarice i Crnomorske flote savršeno razumjela da su razmjere tragedije dosegle vrhovnog zapovjednika i posljednja će riječ pripasti njemu. Tako je na kraju ispalo. Ne zna se kako bi sve završilo za bivšeg zapovjednika divizije razarača, da nije bilo intervencije Staljina. Vrhovni komandant želio je lično vidjeti krivca katastrofe! Sama činjenica Staljinovog zanimanja za tragediju od 6. oktobra1943. prilično je neobična. Nije baš bio običaj da Staljin tokom ratnih godina poziva poražene komandaante bataljuna i pukovnija. Ali u ovom slučaju napravljena je iznimka. Negodin poziv Moskvi sugerira da se Staljin nije ograničio samo na dežurne izvještaje admirala, već je želio istinski shvatiti što se dogodilo do kraja, kako bi za sebe izveo određene zaključke za budućnost. Za to je vrhovnom komandantu trebao kapetan 2. reda Negoda. Za Negodu, koji je već bio uhapšen, iz Moskve je poslan poseban avion. Može se zamisliti stanje Negode kada je saznao za nadolazeći let: putovanje kot Staljina moglo bi završiti na najtragičniji način. Poslavši Negodu u Moskvu, njegovi nadređeni su se za svaki slučaj osigurali i otrgnuli epolete osramoćenom zapovjedniku. Istovremeno, u to vrijeme nije bilo naredbe da se Negoda smijeni s mjesta i degradira. Bilo kako bilo, Negoda je odletjeo u Moskvu u uniformi bez činova. Sa aerodroma je odmah odveden Staljinu. Negoda je neko vrijeme čekao u sobi za primanje, a zatim ga je Staljinov tajnik Poskrebišev pozvao u ured vođe. Nakon pozdrava, Staljin je bivšeg komandanta divizije detaljno pitao o okolnostima katastrofe, a njega je zanimalo sve: svrha operacije, njezin tijek, ponašanje mornara, okolnosti potonuća brodova, djelovanja našeg vazuhoplovstva i taktike njemačkih jurišnih bombardera. Nakon što je saslušao odgovore, Staljin ga je odpustio sa rječima: »Možete ići druže Negoda« Napuštajući Staljinovu kancelariju, Negoda je očekivao da će vidjeti pratnju, ali pratnje nije bilo. Poskrebyshev je rekao Negodi da ide u Narodni komesarijat mornarice. U Narodnom komesarijatu Negoda je dobio nalog da je prebačen u Tihooceansku flotu. Istodobno, bivšem komandatu odreda nije oduzet ni vojni čin.

В. В. Шигин. «Морские драмы Второй мировой» Шигин В. В. »Гибель «Харькова». Роковой день Черноморского флота« Мирослав Морозов, Андрей Кузнецов Черноморский флот в Великой Отечественной войне. Краткий курс боевых действий