PRVA POBJEDA SOVJETSKIH PODMORNIČARA

U baltičkim zemljama, oružano suprotstavljanje lokalnog stanovništva njemačkim okupacionim trupama (koje je Antanta odlučila ostaviti ovdje dok boljševici uskoro ne budu zbačeni u Rusiji) kombinirano je s borbom lokalnih boljševika da uspostave vlast Sovjeta. . U novembru-decembru 1918. proglašeno je stvaranje Estonske i Letonske Sovjetske Republike, čije su se vlade odmah obratile vladi RSFSR-a za pomoć.

Crvena armija je odmah krenula u ofanzivu. To je dovelo do toga da je do sredine decembra 1918. značajan dio teritorija obje zemlje oslobođen od Nijemaca. Operacije u obalnim područjima zahtijevale su podršku s mora. Stoga je od 17. novembra Baltička flota, iz taktičkih razloga, bila potčinjena komandi 7. Crvene armije.

Dana 28. novembra, engleska eskadrila koja se sastojala od 5 lakih krstarica , 9 razarača , transportera naoružanja i nekoliko minolovaca , poslata u vode Baltika "da podrži mlade baltičke države", usidrila se na putu Kopenhagena . Nakon što je pregledao najnovije vijesti, komandant eskadrile, admiral Edwin Alexander-Sinclair, odlučio je da odmah krene u Libau . Tu je istovaren transport (Letoncima je predato nekoliko stotina pušaka ) i primljen ugalj, nakon čega su brodovi krenuli prema Revalu (Talin) da podrže stvaranje novoformiranih država i podpomognu borbu protiv mlade sovjetske države. Nenajavljeni rat koji je trajao do kraja 1919.

O samom pomorskom ratu ću detaljno pisati u drugom blogu.

Ovdje ću iznjeti samo značajnu pobjedu podmornice Panter, koja je pokazala odlučnost Baltičke flote i natjerala Britance da smanje svoju borbenu aktivnost u ruskim vodama.

Godina 1919 je bila teška za sovjetsku vladu, neprijatelj je jurišao. Bjeli pokret potpomognut sa snagama strane intervencije. Glavnu ulogu je imala Kolčakova vojska, a Judeničeve trupe su namjeravale zauzeti Petrograd. Intervencionisti su zajedno sa Bjelim Fincima napredovali prema Petrozavodsku.

Isstovremeno sa ovim ofanzivama engleska eskadra je pojačala svoja dejstva. U junu Britanska avijacija vrši redovne napade na Kronštat, kao i napade torpednim čamcima. U međuvremenu britanski brodovi su zabavljeni granatiranjem položaja Crvene armije u oblasti Koporskog zaliva.

Zadatak Baltičke flote je bio da sprječi da inervencionistička flota prodre do Petrograda, kao i da pruži svu pomoć trupama Crvene armije.

Komanda Baltičke flote je odlučila da koristi podmornice za zaustavljanje Britanaca i blokadu zaliva. Jedna od pomornica bila je Panter i poslana je u područje zaliva Koporskaja.

Podmornica "Panter" prošla je istinski herojski borbeni put. Izgrađena je 1916. godine u brodogradilištu Noblessner u Revelu i postala jedina podmornica na svijetu koja je učestvovala u tri rata: Prvom svjetskom ratu, Građanskom ratu i Velikom domovinskom ratu. U periodu 1916-1917, Panter je napravio nekoliko vojnih kampanja protiv neprijateljskih komunikacija. Nakon Oktobarske revolucije, učestvovala je u legendarnoj Ledenoj kampanji Baltičke flote, a potom i u bitkama protiv Bijelih Finaca na jezeru Ladoga.

Podmornicom je komandovao poručnik Aleksandar Nikolajevič Bahtin, koji je za vrijeme I SR služio kao oficir na podmornici Volk.

U 0600, 31. augusta 1919 isplovila je podmornica iz Kronštata u rejon patroliranja (podrućje zaliva Koproskaja) Komandant je okrenuo podmornicu u kurs 260 stepeni prema sjevernoj strani ostrva Seskar. Iz dnevnika Bakhtina moguće je u potpunosti rekonstruirati događaje.Već je bilo 6 sati kako su zaronili. Kretali su se na periskopskoj dubini od 24 feet-a. Propeler je monotono šumio na krmenom djelu, kada se prolomio zvuk uzbune »Na borbene stanice«. Komandant je na periskopu osmotrio razarač sa četiri dimnjaka.Bio je to HMS Abdiel koji je patrolirao zajedno sa HMS Vittorijom.

Pantera je pratila brod oko pola sata, kada ga je izgubila u sumaglici koja se dizala iznad površine mora.

U 1700, Bahtin je opet ugledao Abdiel koji je ponovo krstario u paralelnom kursu,ali radi uzburkanog mora podmornica je teško zadržavala periskopsku dubinu, pa ju je čak izbacivalo na površinu. Bahtin je odlučio da roni dublje, da bi u 1750 opet digao periskop i uvjerio se da se brod kreće u istom kursu.

Deset minuta kasnije sa podmornice su osmotrili još jedan razarač, koji je imao dva dimnjaka i bio bliži od prvo osmotranog. Sa podmornice su pratili kretanje brodova izlazeći povremeno na periskopsku dubinu radi osmatranja.

Uveče 31.augusta Bahtin je naredio da se promjeni postavljena dubina na torpedima na dva metra (prethodno je bila veća postavljena dubina, za krstarice) i počeo manevrisati sa Panterom, da dođe u poziciju za napad, kada je primjetio da su Britanski brodovi oborili sidra.

On je okrenuo podmornicu prema obali sa malom brzinom, da bi u 2100 okrenuo podmornicu tako da je mogao zaroniti ne mjenjajući kurs posle napada na razarače usidrene u plitkom moru. Takođe je bilo važno da napadne razarače sa strane sunčeva zalaza.

Podmornica je bila u dosta teškom položaju pješčani sprudovi su natjerali Panteru da zadržava malu dubinu od približno 12 m, na kojoj je jako uzburkano more moglo dići podmornicu na

površinu. U tom slučaju odmah bi bila opažena od Britanaca.

Podmornica se polako micala u poziciju, više od dva sata ,polako puzeći prema neprijatelju.

U 2119 komandant je naredio da se lansiraju dva torpeda iz pramčanih cijevi, jedan za drugim sa udaljenosti 400 m. Oficir straže na HMS Vittorii, Charles Bakon bio je a mostu vršeći navigacijske proračune prije nego padne mrak, kada je ugledao periskop podmornice 350m desno. Ugledao je i trag dviju torpeda. On je viknuo »Meta 45 stepeni po pramcu desno..« Kako god bilo je kasno za bilo šta, prvi torpedo je prošao 30m po pramcu, da bi drugi udario u krmeni dio mašinskog prostora.

Artiljerac je pokušao otvori vatru po uputstvima oficira straže, ali brod se je odmah nagnuo i počeo da tone, zavijen u oblak dima i pare.

Podmornicu je odmah izbacilo sa pramcem na površinu, pa je komandant odmah naredio posadi da ode na pramac radi ispravljanja trima.

Drogi razarač je otvorio topovsku vatru na podmornicu, upotrjebivši ronilačke projektile,bez uspjeha. Ronilački projektil je artiljerijski projektil posebnog oblika dizajniran za uništavanje podmornica artiljerijom s površinskih brodova nastao tokom I SR

Kada je dodao balast podmornica je potonula kao kamen.Uskoro je dostigla dno, gdje je skoro puzala sa pozicije napada. Brzo se digla sa dna i krenula prema svetioniku Shepelyovsky čuvajući dubinu na 80 feet, čitavo vrijeme.

Odmah zatim je Bahtin uzeo priručnik sa ratnim brodovima cijelog svjeta, našao ga, uzeo makaze i izrezao sliku iz knjige.

Ljudi oko njega su znali šta to znači, a on se nasmijao rekavši »Mrtvi brod«

Na površini se odvijala potraga za podmornicom, poslani su dodatni razarači, avioni i motorni čamci, reflektori su šarali po moru i nisu dozvoljavali podmornici da izroni.

U 0100, stigli su pred minsko polje, podmornica se digla na periskopsku dubinu. Prema Seskaru su se vidjeli reflektori koji su pretraživali površinu pa su odmah opet dublje zaronili,ali pošto nisu htjeli reskirati prolaz u blizini minskog polja, komandant je odlučio da sa podmornicom preko noći legne na dno na dubini od 94 feet-a. Spavali su do 0630. a kada su opet krenuli prema Kronštatu, otvorio se svetionik Shiielevsky, tako da su uzrli kurs prema njemu. Izronili su neposredno pred lukom. Pod morem su proveli 30 sati i 10 minuta, bez izronjavanja, a prešli su 75 milja, što je za ono doba bio rekord.

Ponešto i o žrtvi. Razarač "Vittoria" pripadao je Admiralitetskom tipu, podvrsta "V", svi razarači njegove serije su imali nazive koji počinju na latinično "V" Ovi razarači su imali deplasman od 1272 tone standardne i 1339 ukupno. Maksimalna dužina je 95 metara, širina 8,2. Maksimalno, na svojim turbinama i dva propelera, mogli su da ubrzaju do 34 čvora. Brzina u ekonomičnom režimu bila je 15 čvorova, što mu je omogućilo doplov od tri i po hiljade milja. Glavni kalibar sastojao se od četiri topa kalibra 102 mm, dvije torpedne cijevi sa po četiri cijevi.

Izgubljena "Vitorija" leži na dubini od 24-26 metara. Neposredno nakon završetka neprijateljstava, Finska je pokušala da ga podigne, ali su ronioci koji su pregledali brod zaključili da je to nemoguće. Torpedo je razbio Vitoriju na dva dijela i tu nije bilo šta da se obnavlja. Tada su izgubljene koordinate njenog potonuća i ponovo je pronađena 2013. godine. Ponovo je pronađena prema zapisima Bahtina.

Iz svih izvora izlazi da je smrt u moru našlo 8 mornara(?)

Za ovaj napad A.N.Bahtin je odlikovan Ordenom Crvene zastave, a posada je nagrađena sa srebrnim satovima sa posvetom

• Флот в первой мировой войне. Том 1. Москва. 1964 г.

• Дважды Краснознаменный Балтийский флот. Изд. 2. 1978 г.

• Бахтин А.Н. На «Пантере». Сборник Военные моряки на фронтах гражданской войны. Москва. 1939 г.

• Чернавин Л., Шевченко Л. Мне повезло с назначением. «Морской сборник» № 12 2005

• https://www.youtube.com/watch?v=QG9baF9HYkY