Parobrod Vesta protiv oklopne korvete Feth-i Bülend.

Godine 1876. ustanak naroda Bosne, Hercegovine i Bugarske protiv turskog jarma se široko razvio. Turske trupe su se s pobunjenicima obračunale sa neverovatnom okrutnošću. U februaru 1877. ruska vlada je tražila od sultana da prekine nasilje i sprovede reforme u korist slovenskog stanovništva Balkana. Pošto je Turska odbila ovaj zahtjev, Rusija joj je 12. aprila 1877. objavila rat. No nije bilo sve tako idilično, Rusija je težila da povrati teritorije izgubljene u Krimskom ratu. Imala je dogovor sa Bečom da prepusti Bosnu Austrougarskoj, u zamjenu za Južnu Besarabiju.....

Rat je završio intervencijom stranih sila, koji su Ruse, koji su se nalazili na vratima Konstantinopola, prisilile da podpišu San Stefanski mir, Po kome je Osmansko carstvo moralo priznati neovisnost Rumunjske, Srbije, Crne Gore te dati autonomiju Bugarskoj.

Kao rezultat Krimskog rata (1853 - 1856), Rusija je izgubila pravo da ima mornaricu na Crnom moru i bila je obavezna da razoruža sve tvrđave koje su branile primorske gradove. Ovo je bio težak udarac bezbjednosti zemlje na južnim granicama.

Odgovor je bila izgradnja tvrđave Kerč, koja je štitila ulaz u Azovsko more. Formalno, ova gradnja nije bila predmet ograničenja Pariskog ugovora, budući da se tvrđava nije nalazila na obali Crnog mora (što je bilo zabranjeno sporazumom), već na granici Crnog i Azovskog mora (što nije spomenuto u sporazumu). O značaju ove tvrđave za Rusiju svedoči i činjenica da je car Aleksandar II izdvojio ogromna sredstva iz blagajne za izgradnju, a zatim tri puta dolazio da uvidi tok radova.

1871 Rusija je odbila da se pridržava ograničenja , ali nije imala vremena da stvori Crnomorsku flotu. Do 1877. Imala je samo dva bojna broda obalske odbrane (popovke) na Crnom moru, kao i 5 zastarjelih parnih fregata. Turska je u to vrijeme imala 13 modernih oklopnih brodova i 15 parnih fregata.

Još jedan odgovor na zabrane bilo je stvaranje 1856. Ruskog društva za brodarstvo i trgovinu - ROPiT. Formalno, ova brodarska kompanija je stvorena za pružanje trgovačkog brodarstva u regionu Crnog mora. ROPiT je bio pozicioniran kao komercijalna kompanija, ali je zapravo bio pod bliskim nadzorom države, koja je subvencionirala njegove aktivnosti. Smisao stvaranja ROPiT-a bio je sljedeći. Kompanija je kupovala brze teretne i putničko-teretne brodove uz kredite države. Zauzvrat, u slučaju rata, ROPiT je ove brodove prebacio u mornaricu na naoružavanje i korištenje kao ratne brodove. Tako je komanda ruske flote planirala da se nekako odupre moćnoj turskoj floti u Crnom moru.

Nešto o parobrodu Vesta

Parobrod Vesta bio je običan brod iz druge polovine 19. vijeka. Bio je izgrađen u Britaniji 1858. Cužina broda je bila 62 m, deplasman 1.800 t a brzina 12 čv. Imao je i pomoćna jedra na dva jarbola kao pomoćni pogon.početkom rata 1877 prebačen je u Crnomorsku flotu i naorožan sa dva uopa od 9 funti, jednim od 4 funte, dva brzometna topa Engstrom i dva brzometna topa Getling. Osim toga na brod je postavljeno pet merzera 152 mm.

Postavlja se pitanje šta će na brodu ćisto kopneno oružje? Ruski brodovi su se morali boriti protiv oklopnih otomanskih brodova, koje je bočni oklop štitio od ruske vatre, međutim njihova paluba nije bila oklopljena. Zato su trebali oruđa koja su mogla izbacivati projektile ubacnom putanjom. To je jedini način da naude turskim brodovima.

Na brodu je bio ugrađen i prvi na svijetu elektro-automatski sistem nišanjenja za pomorsku artiljeriju Alekseja Pavlovič Davidova. Uključuje: „galvanski indikator“, koji uzima u obzir uticaj kursa i manevrisanja broda, „galvanski inklinometar“ za kontrolu vertikalnog nišana topova, elektromagnetsku signalizaciju i uređaje za sinkronu komunikaciju. Sistem pre svega riješava probleme nišanjenja kod valjanja i posrtanja broda, dozvoljavajući paljbu tek kada je brod u nultoj, horizontalnoj poziciji.

Sa izbijanjem rata za komandanta je postavljen kapetan poručnik Nikolaj Mihajlović Baranov. Brodsku posadu je činilo trinajst oficira, dva vezista i 118 nižih činova uključujući 30 dobrovoljaca.

Dana 9.jula 1977 na brod je dostavljeno borbeno naređenje, da isplovi iz Odese,gdje se nalazio na ukrcaju uglja, i krstari neprijateljskim komunikacijama, pre svega u rejonu luke Kostjunj (Konstanca) i presreće turske parobrode koji su tamo prevozili trupe i vojni teret.

10.jula uveče je Vesta isplovila i do 0700 narednog dana se približila Konstanci. Uskoro su na moru vidjeli gust crni dim.

Komandant Veste je mislio da se radi o putničkom ili teretnom parobrodu, pa je počeo da se približava brodu i odsječe ga od obale. Međutim kada su se dovoljno približili, identificirali su brod, to je bila turska oklopna korveta. Feth-i Bülend.

Nešto o turskom brodu

Oklopna korveta Feth-i Bülend.

Izgrađena je u britanskom brodogradilištuThames Iron Work od 1886 do 1874 godine. Predstavlja jednog od brodova izgrađenog po programu za jačanje Osmanske mornarice, koja je pretrpjela velike gubitke u Krimskom ratu. Brz tempo razvoja pomorskih snaga učinio ga je zastarjelim već u trenutku ulaska u službu.

Brod je bio dug 72,01 m, sa širinom 11,99 m i gazom od 5.51m. Trup je izgrađen od željeza, sa deplasmanom od 2.762 t. Posada je brojala 16 oficira i 153 mornara.

Brod je pokretao jedan horizontalni složeni motor, koji je bio spojen na jedan propeler. Motor od 3.250 ks mu je obezbeđivao brzinu od 13 čv, a do 1877 bio je sposoban razviti brzinu tek 10 čv. Postavljena mu je i dodatna oprema za jedrenje.

Bio je naoružan sa četiri Armstrong topa kalibra 222 mm, sa cjevnim punjenjem. Topovi su postavljeni u srednji kazamat, koji je imao oklopnu zaštitu 222 mm. Gornji dio kazamata imao je tanji oklop od 150 mm. Imao je kompletan oklop na vodenoj liniji od 222 do 150 mm.

Tačno u 0800 na Vesti se oglasio borbeni alarm. Gotovo odmah je turska korveta otvorila vatru.

Komandant Baranov je primjetio da neprijatelj pokušava da ga zaobiđe sa sjevera i prusiječe mu put prema Odesi. Punom brzinom se je Vesta počela udaljavati od obale, okrenuvši krmu prema turskom brodu, pokušavajući se povući.

Okrenuvši krmu broda osigurao je mašinski prostor od bočnih pogodaka,koji bi značili kraj broda, a i jedina efikasna artiljerija mu se nalazila na krmi,tri mauzera. Zahvaljujući vještom manevrisanju Baranov je izbjegavao pogotke.

Od tog trenutka ima raznih verzija nastavka. Ovo je jedna od njih Uprkos težini situacije, Baranov je bio na mostu i hladnokrvno je upravljao bitkom i manevrima broda. Prva tri sata bitke su prošla dobro. Nije bilo mrtvih ni ranjenih. Tada je bojni brod smanjio udaljenost na 500 hvati (oko 1 km). Na tako maloj udaljenosti, njegova prva artiljerijska salva prekrila je Vestu.Nekoliko granata je pogodilo krmu, a jedna je probila palubu i izazvala požar iznad krmenog skladišta. Viši oficir Veste, poručnik Vladimir Perelešin, požurio je da ga ugasi. Njegov brat, takođe poručnik, koji je bio zadužen za minski dio, u to vrijeme se popeo na most i zatražio od komandanta dozvolu da napadne bojni brod minskim čamcima. Međutim, nakon što je sišao s mosta, odmah je ubijen od eksplodirajuće granate.Korveta je smanjila udaljenost na 350 hvati. Tada je Baranov pozvao strelce na most i naredio da otvore puščanu vatru na neprijatelja. U međuvremenu, podnevna vrućina i naporan rad počeli su zamarati ljude. Broj poginulih i ranjenih se stalno povećavao. Činilo se da je rasplet blizu. Baranov je odlučio da se približi bojnom brodu i raznese oba broda. Odluka je objavljena mornarima. Svi su se prekrstili i odgovorili prijateljskim "Ura!".U to vrijeme eksplodirala je još jedna granata, ubili su topničara krmenog minobacača. Tada je na njegovo mjesto došao poručnik Zinovy ​​Rozhestvensky (budući viceadmiral i komandant 2. pacifičke eskadrile). Njegov uspješan udarac odlučio je ishod bitke. Bomba je pogodila krov artiljerijskog kazamata, probila ga i eksplodirala unutra. Na turskj korveti je izbila panika. Bio je obavijen oblakom dima i pare, počeo je da zaostaje. Ova herojska bitka trajala je više od 5 sati. Na Vesti je ubijeno 12, a ranjeno 28 ljudi. Sledećeg jutra, ranjena i spržena u požaru, ali sa ponosno dignutom zastavom, Vesta je stigla u Sevastopolj. U susret joj je izašlo gotovo cijelo stanovništvo grada. Kapetan-poručnik N. M. Baranov je u izvještaju o borbi napisao da je cijela posada pokazala herojstvo i dostojanstvo, pokazujući primjere hrabrosti i izuzetne hrabrosti. "Čast ruskog imena i čast naše zastave su u potpunosti zastupljeni", naveo je u svom izvještaju viceadmiral Arkas, glavni komandant Crnomorske flote i luka. Car Nikolaj I u telegramu je prenio iskrenu zahvalnost svim oficirima i posadi broda. "Još jednom ste dokazali da stari duh naše slavne Crnomorske flote živi u novoj generaciji", naglasio je on.

Turski izvori spominju oštećenja brodova na obadvije strane i da je Vesta umakla zahvaljujući većoj brzini.

Na brodu su bili i instruktori Englezi ( kakav bi to rat bio bez Engleza protiv Rusije) koji su takođe potvrdili pogotke na obadvije strane, ali bez teških oštećenja.

Baranov je na kraju svog izvještaja napisao:

“Vidjevši dva uništena topa, dvije rupe na trupu, dva ubijena i četiri ranjena oficira i palubu zatrpanu gelerima i pocijepanim ljudskim mesom, a što je najvažnije, vidjeti da strojari i lomžači jedva stoje na nogama nakon petosatne bitke, nisam se usudio energično progoniti brzog neprijatelja koji je bježao, pogotovo jer je dim na horizontu najavljivao ​​dolazak još neprijateljskih brodova

Da li je to zaista moguće?Pod određenim okolnostima, uz bezuslovnu hrabrost i visoku profesionalnost tima, da. Osim toga, Nikolaj Baranov je bio upravo osoba koja je vjerovala da se naoružani parobrodi mogu dobro takmičiti s ratnim brodovima i činio je sve što je moguće da to i dokaže.

Zapravo, niko ne bi sumnjao u herojstvo posade da u ljeto sljedeće godine poručnik Zinovy ​​Rozhestvensky(završiće karijeru u mornarici kao viceadmiral i povesti rusku eskadrilu na sramotu Cušime)jedan od oficira Veste nije objavio članak u novinama Birzhevye Vedomosti u kojem je tvrdio da je Baranov uljepšao stvarnost u izvještaju komandi. .

Vesta je, kaže poručnik, spašena samo zato što je razvila maksimalnu brzinu, a kotlovi nekim čudom nisu eksplodirali. Roždestvenski tvrditi da nije bilo petosatne borbe sa manevrisanjem brodova, a Vesta je pet sati pokušavala da se odvoji od turskog broda. To što Turci nikako nisu mogli potopiti trgovački brod, objasnio je činjenicom da su četiri topa glavnog kalibra turskog broda bila smještena u kazamatima uz bok, a kako bi pucali na Vestu , turska oklopna korveta morala je stalno manevrirati i, shodno tome, gubila u brzini i povećanoj udaljenosti.

Ovde ga demantuju izjave Engleskih i Turskih izvora, međutim jedan od Engleza je objavio članak u novinama Times u kojem je opisao potjeru turske oklopne korvete za ruskim parobrodom. Tvrdio je da nije bilo pucnjave, nije bilo vatre i uopšte nije bilo ničega što je Baranov tako živopisno naslikao. Rusi su uzvratnom vatrom nanijeli manju štetu bojnom brodu, od kojih je najveća bila pogodak u dimnjak.

Nije sasvim jasno koji su razlozi motivirali Roždestvenskog - želja da se ukaže komandi da su borbene kvalitete parobroda precijenjene, ili lična nesklonost Baranovu, ali njegova objava je imala efekta. Počeo je postupak koji se, međutim, završio ničim: bivši komandant Veste nije proglašen krivim za lažnu dojavu, ali ni njegov bivši podređeni nije osuđen za klevetu.

Godine 1906. razarač kapetan-poručnik Baranov ušao je u Crnomosku flotu.