PRVI DVOBOJ PODMORNICA U ISTORIJI-POTAPANJE RS NEREIDE

Italijanska okupacija Palagruže je izvršena 11. Jula 1915 u zoru.Na otoku nije bilo austrijskih vojnika, ni posade, osim 5 svetioničara. Odluka za okupaciju je pala kada je odbačen predlog za zauzeće Lastova, jer je plan bio previse rizičan, ne toliko oko zauzimanja, koliko kasnijeg držanja otoka. Odlučeno je da se zauzme Palagruža kao važna tačka za izviđanje, koja bi popunila sastav izviđačkih stanica Gargano-Tremiti, ujedno onemogućujući neprijatelju korištenje otoka za promatranje. Jedan od razloga za zauzimanje je bilo i vračanje povjerenja javnosti u italijansku mornaricu, koja unatoč svojoj snazi nije postizala nikakve uspjehe u odnosu na A-U mornaricu. Oko zauzimanja su angažovane jake italijansko-francuske snage. Na Palagružu su iskrcali jedan odred od 90 mornara pod vodstvom porčnika fregate De Zara, 4 topa 76mm D/17 , 1 PA top 76mmD/40, a iskrcana je I radio stanica koja je već uveče uspostavila vezu sa Brindizijem. Za pomaganje odbrane otoka naređeno je da u blizini Palagruže stalno patrolira jedna podmornica iz Brindisija. A-U Monarhija je bila pripremljena da prihvati gubitak, zbog neznatnog vojnog značenja ostrva, međutim u pitanju je bio prestiž, a i trebalo je pokazati italjanima da neće tako lako odustati ni od djelića svog teritorija. Austrijske krstarice I razarači u više navrata su napadali ostrvo, jednom su čak iskrcali mornarički odred koji se je kasnije radi velikih gubitaka morao povući. Svi ovi napadi su vršeni u sadejstvu sa hidroavijacijom. Kako su hidroavioni redovno nadljetali Palagružu primjetili su da je u blizini uvjek jedna antantina podmornica. Zato je austrijska podmornica U 5 dobila naređenje da izvrši napad na tu podmornicu, za koju se je već znalo da je češče vezana pod obalom Palagruže, uglavnom u uvali Zadlo, gdje je bilo moguće iskrcati material za posadu ostrva. Podmornicom je komandovao iskusni komandant von Trapp.

Dan je 04.august 1915, U-5 je pred zadatak bila vezana na lukobran u Komiži. Posada čeka veče pa da krene na zadatak kako bi se u zoru prišunjala pod Palagružu. Sunce udara u palubu, u unutrašnjosti podmornice 60 stepeni. Posada je potražila zaklon pod razapetim ceradama na lukobranu. Posjetio jih je gradonačelnok Visa, još uvijek ljut od zadnje posjete francuskih brodova . Francuzi su ga kidnapovali,a od građana tražili razne”ratne “dacije, da bi pobjegli kada su ugledali dim austrijskih brodova.

Uveče je zaduvao svježi NE, a U-5 je izašla na more , kako bi se po mraku približila Palagruži. Na moru ih je dočekala oluja, jak vjetar nosio je sprej od zapenjenih valova. Valovi su se dizali i udarani olujnim vjetrom, želeći da krenu brže lomili su se u bjelim krjestama. Njihova bjela boja stvara prekrasan kontrast na tamno modrom moru. Podmornica je odoljevala brutalnoj sili prirode, tri velika vala, mali odmor, dok more prikuplja snagu i vodena planina opet se diže težeći da pokopa brod. Ponekad pod velikim valom sva zadrhti, kao da se ljuti na silinu mora. Stražu na tornju zaliva more do pojasa. obučena je u čizme I odjeću impregniranu katranom, stegnutu uzicama na rukavima i nogavicama hlača. Oko vrata ima ručnike da nekako sprječi slivanje mora u unutrašnjost odjeće ,a samo ih za mirnijih perioda cijedi i vraća na staro mjesto oko vrata. Ljudi straže privezani su na rukohvate malog tornja da jih more ne odplavi. Otvor na tornju je otvoren, jer motori moraju doći do vazduha. Kroz otvor ,svako malo, bujica se slijeva u unutrašnjost. Durbini su u takvom vremenu neupotrebljivi, kroz mokre leće koje je nemoguće osušiti ništa se ne vidi. Komunikacija je moguća samo iza zaklona od privremeno razapete jedretine. Odjednom preme crvenom večernjem nebu se počinje dizati greben Palagruže. Kako je noć padala vjetar se je smirivao. Po procjenama do Palagruže je bilo 12 NM. Von Trapp je odlučio da smanji brzinu, a ako se more smiri i zaustavi motore . Prije zore oko 03:30 zaronit će , i produžiti do uvale na drugoj strani otoka, gdje je predpostavio da se nalazi po ovom nevremenu podmornica. U svakom slučaju da ne budu viđeni moraju ostati najmanje 3NM od kopna. Vrjeme je večeri, gradonačelnik Visa donio je na podmornicu hrpu voća i ribe, a hljeb je još bio vruć,kad je donesen. U unutrašnjosti podmornice sve je u jednom prostoru, daje izgled dezorganizovanosti, cjevi , ventili, poluge i motori, ali svako zna upotrebu svakog djela. U uskom prolazu između motora, podoficiri stoje u neudobnim položajima i kontrolišu ležajeve, stalno brišući znoj sa čela stupom, koja nikada ne napušta njihove ruke. Sve je vlažno, voda kapa sa stropa. Slobodan dio posade leži na vunenim pokrivačima, postavljenim na podnice. Kreveta nema. Iza torpednih cijevi su dva madraca na napuhavanje, to su kreveti ofocira. Proizvedeni su 1908g i nisu više hermetički, pa propuštaju vazduh. Nema nikakvog smisla držati jih napuhane. Prije spavanja jih treba napuhati , tako ostaju puni dok se ne zaspi, pod uslovom da je to brzo nakon lijeganja. Kuhar je zaglavljen između svoje male peći i ormarića, gdje žonglira sa zdjelicama, iz kojih ističe miris pržene ribe i vrućeg ulja. Tokom noći vjetar je pao, a podmornica je stigla do zadanog mjesta u zavjetrini otoka. Ima još dosta vremena da se pripremi za ronjenje. Sva posada, osim dvojice, je na palubi i udiše vazduh punim plućima, dok se podmornica ventiliše od benzinskih para i ustajalog vazduha. Sviće zora i vrjeme je za ronjenje. Podmornica u periskopskoj vožnji prilazi otoku. Bjela pjena iza periskopa skriva se između bjelih kapica valova. Posada napeto posmatra lice van Trappa koji osmatra kroz periskop.

Silueta otoka postaje sve izražajnija, nad stijenama jedina kuća, svetionik, stjene su crne i sive, bez traga zelenila, jedino u uvali se bijeli, glatko kamenje,na mjestu gdje se iz mora uzdiže plaža. Nigdje žive duše, nikakvog prisustva Italjana. Podmornica lagano plovi prema obali do daljine 300m u NE kursu,torpeda su spremna za lansiranje. Van Trapp-u znoj kapa sa čela, košulja mu sljepljena na leđima, povremeno briše okular koji se zamagljuje, Već su prošli cijeli zaljev, a ništa nije otkriveno. Komandant naređuje “Desno pet”, kormilaru na hidroplanima naređuje da dovede podmornicu metar više. Ona se lagano diže i šira cjev periskopa, koja nosi sočiva za povečavanje izlazi iz mora, praveći veću brazdu na površini mora. Sad se obala može temeljito pretražiti. Odjednom stiže naredba : “Kormilo desno sasvim, dubina 12m, pripremi oba torpeda za lansiranje” Komandant nije imao vremena za objašnjenja, sa povečalom periskopa, otkrio je zeleno,bjelu i crvenu zastavu. Trenutak kasnije ugledao je italijansku podmornicu, u samoj blizini obale, teško vidljivu radi sive boje koja se stapala sa okolinom. Posada podmorice je bilana plaži, neki su pokazivali prema periskopu U-5, a neki su trčali na svoju podmornicu. “Kurs 140 stepeni, torpedo spremna, dubina 12m” odgovori su se slili u jedan. Pitanje je bilo, ko će biti brži I hladnokrvniji. Van Trapp je kasno primjetio neprijateljsku podmornicu i već je prošao pored nje . Nije se mogao direktno okrenuti prema Italjanima jer su podmornice bile preblizu, morao je okrenuti puni krug u desno, kako bi doveo neprijatelja pred svoj pramac, odnosno u poziciju za ispaljivanje torpeda. Do tada ga neprijatelj ne smije vidjeti. Na kompasu prati kako se brod okreće 180-225-270-320. Periskop je potpuno pod površinom ne vidi se ništa osim zelene vode. “Na periskopsku dubinu” Podmornica se lagano diže. “Prebaci kormilo”, Kormilo treba zaustaviti inerciju okreta broda u desno. Komandant je opet na periskopu, ocular se probija kroz površinu i konačno može procjeniti situaciju “Livo sasvim” Italijanska podmornica se upravo odljepila od obale i već je napola zaronjena. Na tornju još je stajao jedan čovjek i nešto dovikivao kroz ulazni otvor. Ovaj tip podmornice, klase NATILUS je mogao izbaciti torpedo 35 stepeni od uzdužnice, a U-5 se nalazila u položaju u kojem je mogla biti pogođena. Van Trapp je prilikom okreta, preletio pramcem cilj i morao je da ponovo dovede podmornicu u kurs za lansiranje. “Da li je kormilo livo sasvim” “Kormilo je livo sasvim” Odjednom su se pojavili mjehurići ispred italijanske podmornice, koji su formirali traku koja vodi prema Austrijcima. U podmornici su čuli propeler torpeda koji je prošao po desnoj strani, promašivši. Sada je došao red na U-5, konačno Italijan je na nišanu, pošto se brzina mogla samo predpostavit , jedan torpedo treba ispaliti po pramcu, a drugi u sredinu komandnog tornja., udaljenost od cilja 150m. “Ispaljeno desno torpedo” “ispaljeno lijevo torpedo” Svi nervi posade U-5 su bili napeti do pucanja, Van Tropp je grickao brkove. Konačno eksplozija i visok stub vode pračen tamnim oblakom I dimom, a ujedno je snažno eksplozija stresla i U-5. Površina mora se umirila, dim se razišao i ništa se nije moglo osmotriti. Čuje se komanda.”Levi motor, krmom” Sada se je trebalo što brže okrenuti prema otvorenom moru i udaljit se od otoka.Još jedan pogled kroz periskop. Jedan mornar je hodao na obali, sve na ostrvu je oživjelo, grupa ljudi spuštala se prema obali, a bljeskovi i bjeli dim nakazivali su da su topovi u akciji. Granate su padale oko podmornice. U-5 se okrenuo i uzeo kurs prema otvorenom moru, dok je povećavao dubinu na 20m. To bi bio nekako opis događaja kako ga je van Trapp predstavio u memoarima.

U svom izvještaju komandi Van Trapp ne pominje da je italijanska podmornica ispalila torpedo, mada to tvrdi u svojoj knjizi. Svi opisi ovog događaja spominju ispaljeni torpedo sa italijanske podmornice, sve se to može pripisati mašti, Par dana posle potonuća podmornice, radilo se o RS Nereidi, ronilac je zaronio I pregledao podmornicu, sva torpedo su bila u torpednim cijevima, pogođena je sa ljeve strane, u predjelu elektromotora, tako da je krmu potpuno odvojilo od pramčanog djela. Smrt posade je bila trenutačna. To je potvrđeno 1972 kada je podmornica dignuta sa dna, ponovo na površinu. Dalje komandant U-5 u izvještaju opisuje da je u 05:18 ispalio prvi torpedo sa distance 200m, predpostavljajući brzinu cilja 4 čv. Kada je vidjeo da je torpedo prošao po pramcu italijanske podmornice , ispalio je drugi torpedo direktno u sredinu podmornice. Ovaj torpedo je pogodio, a eksplozija se snažno osjetila i u U-5. Austrijsku podmornicu je nekontrolisano krenula prema površini. Komandant je naredio ronjenje na 16 m, kako bi povratio ekvilibrium (ravnotežu)podmornice koju je izgubila lansiranjem torpedo. Manometar dubine nije radio, bio je oštećen od bliske eksplozije. U-5 je plovila prema jugu, da bi se posle 8 minuta vratila na mejesto potapanja. Van Trapp je na mjestu potonuća vidjeo komade drveta. Na ostrvu nije vidjeo nikoga. Do tog momenta nije pokušano nikakvo spasavanje. U 05:42 okrenuo je na dubini 14m u kurs SE. Osjetila se eksplozija jedna granate. Potopljena podmornica je bila klase Nautilo.

Da pogledamo šta se dešavalo na drugoj strain. Radi odbrane Palagruže I zaštite snabdjevanja komandant flotile podmornica kapetan fregate F . Giovannini izdao je naređenje za smjene podmornica pred Palagružom, tako da podmornica kreče iz Brindisija u ranim satima dana X, da bi bila u vodama Palagruže prije zore dana X+1, ostaje u tim vodama do večeri X+2, zatim odlazi u Barlettu gdje ostaje do ranih sati dana X+3 I iste večeri se vraća u Brindisi. U Palagruži uspostavlja kontakt sa stražarskom stanicom, posebnim kodom. Najozbiljnija opasnosy prijeti od neprijateljskih podmornica, koje mogu iznenada napasti u zaronjenom stanju. Radi opreza podmornica ne treba ostati duže, danju, na jednom mjestu Patrola pred Palagružom je trajala 36 sati odnosno 54 sata u specijalnim situacijama. Obično bi stizale u blizinu Palagruže pre svanuća, ostajale zaronjene do 06.00 ili 07:00 ujutro, da bi sledećeg dana zaranile oko 03:00do 03:30. Stajale su ispod otoka u uvali Zadlo u vezu za podmornice, uvijek spremne da zarone, samo bi slipovale konope i krenule. Preko dana su se komandanti rado zadržavali u blizini obale, gdje su manje vidljivi stapajući se sa stjenama. Iz izvještaja komandanta Palagruže poručnika fregate De Zare, komandi 2.flotile podmornica sljedi da je italijanska podmornica klase Nereida( vjerovatno je mišljeno klasa Nautilus)prilazila plaži u uvali Zadlo. bez ikakve razmjene signala . Kada se podmornica približila vezu, upućen je čamac sa privezivačima, oko 05:00. Ubrzo nakon toga primjećeno je da je posada podmornice odpustila konope i počela manevar isplovljenja i ronjenja. More je bilo uzburkano sa krjestama pa se odozgo periskop neprijateljske podmornice nije vidjeo, dok je Nereida več bila osmotrena. Ubrzo su vidjeli trag torpeda ispaljenog iz neprijateljske podmornice, a zatim trag od RS Nereide prema moru, ali nije se moglo odrediti da li je to trag predhodnog torpeda, ili trag torpeda koga je ispalila Nereide. Ubrzo se je vidjeo trag drugog torpeda koji je pogodio RS Nereidu, koja je već bila potopljena, sva,osim gornjeg dijela tornja. Podigao se visok stub crne i pjenaste vode.Bilo je 05:30. Poslje toga primjetili su periskop podmornice koja se približila na 500m od obale okrenula se i krenula prema jugu. Ispalili su granatu iz topa 76mm ,koja je daleko prebacila cilj. Oko 09:00 istočno od otoka na udaljenosti 10 NM primjetili su plovilo koje se udaljuje, vjerovatno podmornicu, koja se udaljavala u površinskoj vožni. Odmah nakon eksplozije upućen je čamac garnizona da osmotri mjesto potapanja, oko 250m od obale. Našli su telefonsku plutaču, nije bilo drugih tragova. Donjeli su telefon, plutača se otvorila, a unutra se nalazila kutija sa dvovodnim kablom na koji su ga spojili. Telefon je tokom poziva zazvonio, ali odgovora nije bilo. Iako je dubina bila mala more je bilo uzburkano, pa se dno nije vidjelo. Tek negdje posle podne je nafta počela izlaziti na površinu. Svoje svjedočenje je dao i poručnik fregate Giancarlo Vallauri, koji je bio svjedok kratkog dvoboja podmornica. On se nalazio na razglednoj stanici i iznenadio ga je dolazak podmornice, koja se vezivala oko 05:00, u trenutku kad se još nije mogao izvršiti nadzor iz stanice. Prekršila je i uputstva komandanta flotile koji je naredio da prije 06:00 podmornice ne izronjavaju. Pomislio je da podmornica vjerovatno ima teškoće, pošto je u dolasku imala teško more. Nakon nekoliko minuta od priveza, podmornica je odbacila konope I počela ronjenje. Usljedila je detonacija i visok stub vode.

Šta se u stvari dogodilo. Komandant Nereide, kapetan korvete Del Graco, nakon priveza, primjetio je neprijateljsku podmornicu, periskop, koja je manevrisala da bi zauzela kurs za napad. Del Greco je odmah naredio da se otpuste konopi, zavezao naprijed i istovremeno naredio ronjenje. Vjerovatno je na taj način pokušao spasiti podmornicu. Upitno je koliko je to bio ispravan manevar. Mnogi stručnjaci smatraju da je morao manevrisati na površini, što brže isploviti i u površinskoj vožnji manevrom i protivnapadom izbjeći sudbinu koja je usljedila. Kako god, Carlo Del Greco je posmrtno odlikovan zlatnom medaljom za hrabrost, uz obrazloženje da je učinio sve uprkos vjrovatnoj pogibiji podmornice, nakon iznenadne pojave austrijske U-5, herojski je pokušao izbjeći napad zaronjavanjem i čak izvršio torpedni napad na neprijatelja. Da se vratim na von Trapp-a I njegovu podmornicu U-5. Za njega tek počinje odiseja povratka u Boku. Pošto je izišao iz dometa topova, naređuje površinsku vožnju. Upućen je samo jedan benzinski motor, koji posle kraćeg vremena počinje kašljucat, dok na kraju ne prestane raditi. Iz mašine javljaju da su cijevovodi benzina začepljeni. Upućuju drugi motor, priča se ponavlja. Cjevi i filteri su puni pahuljica laka, koje su usljed eksplozije odstupile od tanka za gorivo. Potrebno je očistiti sve cijevovode i filtere. Sva posada je uzela učešča u dmontiranju i čiščenju cijevovoda. Pitke vode na podmornici nema, eksplozija je izazvala napuknuće tanka pitke vode i u njega je prodrlo more. Unutrašnjost podmornice je napunjena benzinskim parama, ljudi padaju kod motora. Iznose jih na palubu, da se oporave, a posle oporavka nastavljaju raditi na čiščenju cijevi. Konačno je sve čisto, upućuju motore, ali posle minute se opet motori zaustavljaju. Izgleda da je tank goriva pun pahuljica laka I prljavštine Von Trapp odlučuje da nastave elektromotorima, a motoriste šalje na palubu da se oporave od benzinskih hlapova. Podmornica hvata kurs prema Boki. Nedugo zatim,počeo se grijat ležaj jednog elektromotora, pa su nastavili plovidbu samo sa jednim. Sledećeg dana, ujutro, U-5 je ušla u svoju luku.

Napadi Austrijaca na Palagružu izazvali su odluku talijanske komande, da se otok evakvira poslje 38.dnevnog držanja. Otok se mogao držati bez sumnje i dalje, ali uz žrtvu većih sredstava. Može se slobodno zaključiti da su napadi postigli svoju svrhu. Značaj otoka, kao tačke za izviđanje za italijansku mornaricu nije bio osobito velik, ali sama evakvacija je ipak imala nepovolno značenje. Do kraja rata Palagruža je ostala ničija zemlja.

Vasilij Masleša

Literatura: To the Last Salute, od Georg Von Trapp-a Poviest prvog svjetskog rata na Jadranu od Dr V.A. Bačića. La Grande Guerra nel mare Adriatico, od Orio Di Brazzana La Marina nella Grande Guerra, od Franco Favre-ta I NOSTRI SOMMERGIBILI DURANTE LA GUERRA 1915-18, Ministero della Marina Austro-Hungarian Submarines in WWI, od Jirži Novaka La Guerra Marittima Dell'Austria-Ungheria, od Hansa Sokola