Napad njemačko-turske flote na ruske luke na Crnom moru bez objave rata Turske,Rusiji.
- mvasilij
- Jun 9, 2023
- 19 min read
Dana 10.augusta Goeben i Breslau ulaze u Dardanele, u pratnji turskih razarača. Kako bi izbjegao internaciju von Wangheim je predložio da turska vlada riješi pitanje »kupovine« brodova, čak je postavio i rok od 24 sata. Već 16.augusta na brodu je dignuta Turska zastava, a njemački oficiri su morali zamjeniti svoja pokrivala sa crvenim fesovima.
Na fotografijama su crvena lica Njemaca izgledala poprilično ovčarski sa fesovima, pa je Soushon odmah obavjestio svoju suprugu da je turska uniforma za ceremonijalne potrebe i da će je nositi što manje bude mogao.
Kada je Goeben ušao u Dardanele britanskom admiralitetu je laknulo, ništa više nije prijetilo engleskoj dominaciji na Sredozemlju, a Francuzima je odgovaralo radi bezbijednog transporta trupa iz Sjeverne Afrike. Uživali su u triunfu nad bjegom njemačkih brodova, ali u početku isto tako nisu mogli shvatiti kakva logika je tjerala njemačkog admirala da se dobrovoljno dovede u položaj zarobljenika.
Međutim mnogi , pa i ministar vanjskih poslova Sir Edward Gray su mislili drugačije , pa je čak telegrafisao Kairu: »To znači da se Turska pridružila Njemačkj i da može pohrliti u Egipat«
Pokušajmo dakle ukratko opisati šta se dogodilo u glavnom gradu Osmanskog carstva u jesen 1914. godine. Opis je dosta površan ali može poslužiti svrsi. Sultan Mehmed-Reshad V sjedi na prijestolju, padišah svih vjernika, ali u stvari carstvom vlada vojna hunta pod vodstvom stranke Ittihat ve Teraki (Jedinstvo i napredak). To su takođe i Mladoturci. Štaviše, sva vlast je koncentrisana u rukama trijumvirata: Envera (ministar rata), Talaat (ministar unutrašnjih poslova), Džemal (ministar mora), koji je nazvan "vladavina tri paše". Bili su fanatici u najstrašnijem smislu te riječi. Zbog prosperiteta imperije, oni ne štede sebe, i jednostavno nema govora o tome da štede bilo koga drugog. Upravo oni organizuju nekoliko monstruoznih genocida nad Jermenima pod izgovorom da ugrožavaju sigurnost carstva. Istovremeno, Talat kaže:
"Znam da će me buduće generacije zvati prokletim gadom, ali za dobro carstva, neko je morao da uradi taj posao." Rad se odnosi na uništenje nekoliko miliona ljudi.
Da spomenem i Khalil Beya, ministra vanjskih poslova Turske.
Turska iscrpljena od ratova i pobuna, nije želila novi rat i težila je da ga izbjegne. Međutim preko turske teritorije, omeđene sa 6 mora, vodile su važne komunnikacije između Evrope ,Azije i Afrike, najkraći put iz Europe u Indiju-Sueski kanal i Bagdatska železnica. Zbog toga je Turska bila poprište ekonomskih i političkih sukoba velikih sila, pre svega V.Britanije, Njemačke i Rusije.
V. Britanija i Njemačka su vidjele ostvarenje svog interesa u nepromijenjenim granicama Turske, pa jih je turska vlada donekle smatrala svojim saveznicama i zaštitnicama u odnosu na Rusiju, kojoj je trebao izlaz na Sredozemno more i Persijski zaliv. Zato su Britancima prepustili reorganizaciju flote, a Njemcima kopnene vojske. U rivalstvu Britanije i Njemačke, je prisustsvo Britanije u Egejskom moru i u Egiptu više upućivalo na Njemačku.
Turska je sve više naginjala Njemačkoj. Veliki vezir je 2. avgusta potpisao sporazum prema kojem će Turska ući u rat ako se Rusija umiješa u austro-srpski sukob ili objavi rat Njemačkoj. Međutim, odmah je postalo jasno da turska vlada ne želi započeti neprijateljstva. Dana 3. avgusta objavljena je deklaracija o neutralnosti. Razlike su se pokazale unutar gotovo svih grupa koje su nastojale uvući Tursku u rat. Talaat i Džemal su odjednom oklevali, samo je Enver, koji je zauzimao apsolutno pronjemačku poziciju, odlučno bio za početak rata.
Von Wangenheim(njemački ambasador) nije smatrao početak neprijateljstava na Crnom moru najboljom opcijom, dok je Souchon smatrao da je to generalno jedini način da se Turska natjera da uđe u rat. Međutim, 15. septembra, von Wangenheim je primio telegram od kancelara Bethmann-Hollwega sa zahtjevom za aktivanost u Crnom moru.
Međutim, neutralnost Turske imala je prilično prozaično objašnjenje. Ministar mornarice Džemal-paša je napisao: „Proglasili smo se neutralnim samo da bismo dobili na vremenu. Čekali smo trenutak kada je naša mobilizacija završena i kada bismo mogli da učestvujemo u ratu.”
Nakon dolaska njemačkih brodova u Konstantinopolj, Britanci su uspostavili, ili osmatranje, ili čak blokadu Dardanela, prebacivši tamo flotilu razarača. Zajedno sa njima dežurali su bojni krstaš Indefetigable i oklopna krstarica Defense. U početku je sve izgledalo nevino, ali 29. septembra britanski brodovi su se zaustavili i vratili turski razarač Ak-Hisar. Na njemu je, inače, bio njemački poručnik Frige, koji je namjeravao prikupiti informacije o engleskoj blokadnoj eskadrili. Turska je odgovorila obznanom da je moreuz zatvoren za sve savezničke brodove.
A onda tu je bio i novac. Njemačka je 11. oktobra obećala Turskoj dati kredit od 100 miliona franaka. Zapravo, to je bio sakriveni mito za učešće Turske u ratu. 26. oktobra stigla je prva pošiljka zlata. Ovo je konačno riješilo stvar.
Sa Britanske strane je ovim odlukama doprinosila i odluka da preuzmu dva bojna broda građena za Tursku u Newcastlu. Oni bi Turskoj osgurali primat kako na Egejskom tako i na Crnom moru. Jedan je bio Reshadiye, koga je 3.septembra prilikom porinuća krstila Neile Khanum, kćerka turskog ambasadora u Londonu, razbivši flašu ružine vodice o statvu.Izbijanjem rata brod je zapljenila britanska mornarica pod novim imenom Erin.
Drugi brod je bio Sultan Osman. Njega je sa grupom oficira došao preuzeti Rauf Bey ( bivši komandant Hamidiye) 8.januara1914, da bi 27 jula stiglo još 500 turskih mornara. Ali 01. augusta britanski vojnici su se pojavili u brodogradilištu i zapljenili brod.
Ovaj čin je bio poprilično čudan, ako je Britanija htjela zadržati Turke na svojoj strani, ili je pak već onda preovladalo mišljenje da će Turci stati na stranu Njemačke u ratu?
Turci su tu rupu nadopunili sa njemačkim brodovima, više nego uspješno. Goeben i Breslau su zbog svoje brzine nekažnjeno izmicali ruskim brodovima.
Kada je moreuz zatvoren( posle zaustavljanja turskog razarača sa njemčkim oficirom na brodu), zatvoren je pre svega zaslugom generala Webera, koji je bio savjetnik turskog generalštaba, koji o tome čak nije obavjestio turske vlasti.U moreuzu je ostalo oko 200 savezničkih transportera. Engleska je grozničavo počela tražit zamjenu za rusko žito. Rusima je prekinuta glavna linija za trgovinu i snabdjevanje oružjem. Admiral von Usedom je pak naredio da se ugase svetioniki u tijesnacima i postave minska polja.
Na Souchonovu inicjativu, u početku septembra je u Tursku stiglo 400 artiljerijskih i minskih stručnjaka pod Admiralom Guido von Usedom koji je kasnije dobijo titulu Generalni inspektor obalskih utvrđenja i minskih polja.
Enver-paša je 22. oktobra izneo svoje stavove Njemcima.On je istakao da neizvijesna situacija na Balkanu prisiljava tursku da zadrži značajne snage u Trakiji, ali je plan ostao isti, Turska objavljuje džihad Antanti i formira ekspedicjone snage, koje će zauzeti Egipat. Komandu nad ovim ekspedicjonim snagama bi preuzeo ministar mornarice Džemal, što je Souchonu potpuno odvezalo ruke. Džemal je bio kategorički protiv rata sa Britanijom, trezveno ocijenjujući potencijal turske flote. Oni koji su sumnjali, izjenili su ponudu da pošalju Khalila u Berlin kako bi se cjenkali za još 6 mjeseci neutralnosti.
Enver je dao Souchonu zapečaćeno pismo sa naređenjima da započne neprijateljstva prema Rusiji bez formalne objave rata, ali mu je isto rekao da ne otvara pismo dok Enver ne uspije uvjeriti svoje kolege. Von Vangenhajm je tjerao Envera na odlučnu akciju, pa je on popustio iako nije slomio otpor neodlučnih, te je odlučio da djeluje unaprijed. Nakon 2 dana , on šalje sljedeće naređenje Souchonu, koji vrši dužnost šefa ministra mornarice:
„Ministar rata Enver paša admiralu Sušonu, 25. oktobra 1914.
Cijela flota mora ići na manevre u Crnom moru. Kada smatrate da su okolnosti povoljne, napadnite rusku flotu. Prije početka neprijateljstava, otkrijte moje tajno naređenje, koje sam vam lično dao jutros. Da biste ometali transport zaliha u Srbiju, postupite kako je prethodno dogovoreno. Enver Pasha.
Tajni nalog.
Turska flota mora preuzeti dominaciju u Crnom moru. Pronađite rusku flotu i napadajte je kad god vam odgovara, bez objave rata. Enver Pasha.
Von Wangenheim je Souchon-u prenio posljednje upute Berlina:
"1. Idite odmah na more.
2. Izlaz ne bi trebao biti beskoristan, cilj je da se započne rat na bilo koji način.
3. Ako je moguće, prenesite plan operacija u Berlin što je prije moguće.
Turska flota je bila poprilično zastarjela.
Heireddin Barbarossa
Glavne jedinice bile su Heireddin Barbarossa i Turgud Reis, izgrađeni 1891, i kupljeni od Njemačke 1910. Glavna artiljerija je bila 6x11 incha (280mm)a bočni oklop 16 incha.
Pored toga bio je i stari bojni brod Messudiyeh, izgrađen 1874, modernizovan 1903, ali je imao veoma ograničenu vrijednost jer su topovi glavnog kalibra iskrcani na obalu.
Imali su dvije oklopne krstarice, Hamidieh i Medjidieh, porinute 1903, kpje su bile još upotrebljive, ali su bile spore za dejstva sa Goebenom i Breslau-vom.
Takođe su imali osam razarača-torpiljarki, izgrađenih 1908-1909, četiri Njemačka Schichau i 4 Francuska. A na kraju su imal i tri manje topiljarke građene u Italiji.
Na svim brodovima su bile djelimično i njemačke posade, a na većim nemački i turski komandant, od kojih je prvi bio komandant na moru i u borbama, a drugi je imao administrativne poslove i komandu u luci.
Flotila torpiljaraki je bila direktno pod komandom njemačkog komandanta.
Njemci su na brodovima zatekli užasno stanje,kako tehnike,tako i obučenosti ljudstva, izgledalo je da su njihovi predhodnici Britanci, pod admiralom Limpusom, sistematično radili na sabotiranju napredka turske flote.
Kao što znamo Turska nije odmah objavila rat Rusiji. Rat je počela tri mjeseca nakon izbijanja neprijateljstava između Rusije i Njemačke. Za to vrijeme, njen položaj je ostao neutralan.
Prvih sedmica svjetskog rata bilo je potrebno koncentrirati sve snage Rusije na zapadnom frontu protiv Austrije i Njemačke. Ulazak Turske u rat označio bi formiranje novog fronta, koji bi zahtijevao odgovarajući broj trupa na Kavkazu. To bi nesumnjivo uticalo na stabilnost ruskog položaja na zapadnoj granici.
Tokom ovog perioda, Rusija je uložila velike napore da spriječi intervenciju Turske: postigla je "potpuni kraj" prethodne politike (kontrola nad Bosforom) do te mjere da je odbila bilo kakvo zadiranje u moreuz i ponudila Turskoj garancije njene neprikosnovenosti.
Ali komandu Crnog mora nije trebalo previše podsjećati na potrebu opreza i izbjegavanja rizičnih radnji, koje bi mogle zakomplikovati političku situaciju. I sama je bila sklona odbrani, a njeni planovi su to prije svega predviđali.
Prije rata su postojale tri plana djelovanja Crnomorske flote:
-za period 1913 do 1914, plan koji računa na nadmoć ruske flote (naravno brez Goebena), predviđao je napad na Bosfor, blokadu i borbu sa turskom flotom u slučaju da pokuša uploviti u Crno more.
-za najnepovoljni period rata 1914-1915, gdje je prisutna nadmoć turske flote (Turska flota je trebala dobiti dva »drednout-a«, koja su se završavala u Britaniji), predviđa defanzivu, sa prelaskom u ofanzivu u slučaju slabljenja turske flote.
- za period posle 1916, uz nadmoć ruske flote, vezano za ulazak brigade bojnih brodova Carica Marija u sastav Crnomorske flote, predviđao je jake ofanzivne akcije na Bosfor.
Kao odgovor na izgradnju turskih bojnih brodova u Britaniji, U Nikolajevu su 1911, položeni bojnii brodovi Carica Marija, Car Aleksandar III i Carica Katarina Velika...
S jedne strane, u planovima vidimo želju za aktivnim operacijama (" zadobijanju dominacije na moru " kako bi pouzdano zaštitili ruske obale, oslobodili vojsku od obalne odbrane, pokrili pozadinu i omogućili transport trupa morem radi jačanja kavkaske vojske, prekidajući neprijateljske pomorske komunikacije). S druge strane, nalazimo i sljedeću misao: „ za Rusiju bi okupacija Carigrada i moreuza riješila čitavo viševjekovno pitanje Bliskog istoka, ali, nemajući snage za to, barem na početku rata, Rusija je 1914. bila prisiljena da sebi postavi za cilj samo odbranu obala ..."
- konačno gledište,razvijeno u planu za 1914. Sve okolnosti: odnos snaga, posebnost ratišta, politička situacija, lična uverenja komandanta admirala Eberharda, formirali su obrambeni trend, bar za početni period rata. Odbrana obala bila je misao vodilja za crnomorsku flotu..
Plan je predviđao borbu sa neprijateljem , u slučaju da se približi obalama, na unaprijed predviđenom položaju.
Odbranu je trebalo uspostaviti u rejonu Odeskog zaliva, koji je posebno ugrožen, odnosno pravca Odesa-Nikolajev.
Flota je trebala biti koncentrisana u Sevastopolju i sačekati da se neprijatelj približi.Predviđena su i aktivna dejstva, obezbeđivanja glavne operacije, postavljanja minskog polja u blizini Bosfora i izviđanja.
Crnomorska flota je svake godine slabila, a njena borbena sredstva su bila zastarjela i nisu se popunjavala novim brodovima. U stvari do početka rata Crnomorska flota je imala samo slabe brodove, zastarjele i potpuno zastarjele. Novi brodovi su bili u izgradnji(tipa Carica Marija)
Evstafij
Sastojala se od: 5 bojnih brodova starog tipa (tzv. bojnih brodova, ili preddrednouta) - vodeći brod flote "Evstafij", "Jovan Zlatoust" (izgrađen 1904-1911), "Panteleimon" (bivši zloglasni "Knez Potemkin-Taurida", 1898-1905 izgrađen), "Rostislav" (1894-1900 izgrađen), "Tri sveca" (građen 1891-1895),2 krstarice klase Bogatyr, 17 eskadrih razarača, 12 razarača, 4 podmornice.
Bojni brodovi su imali(osim Rostislava) glavnu artiljeriju 4x 12incha (Rostislav 4x10 incha) i slabu oklopnu zaštitu. Maksimalna brzina je bila 16 čv.
Glavna baza je bio Sevastopolj, a flota je imala svoja brodogradilišta u Sevastopolju i Nikolajevu.
Dana 31. avgusta, komandantu flote je bilo dozvoljeno da "postupi po svom nahođenju" u slučaju pojave "Goebena". Zbog toga je u septembru Crnomorska flota u punom sastavu dva puta krstarila zapadnim dijelom mora, ali nije susrela turske brodove. Međutim, ubrzo nakon toga primljena je nova direktiva: "ne tražite susret s turskom flotom osim ako nije u jasno prijetećoj poziciji."
To je dovelo do činjenice da je do početka rata sa Turskom flota ostala u Sevastopolju, ostavljajući potonjeg samo za potrebe obuke i ne krećući se dalje od 60 milja.
Zapovjednik flote je 28. oktobra primio obavijest o namjeri Turske da započne rat. Flota je u to vrijeme bila koncentrisana u Sevastopolju, s izuzetkom minskog polagača "Prut", poslanog u Jaltu da preveze vojnu jedinicu u Sevastopolj, topovnjače "Donets" i minskog polagača "Beshtau", koji su bili u Odesi. , i minski polagač "Dykhtau" sa školskim brodom "Berezan", koji se nalazi u Batumiju.
Turska flota je 27. oktobra napustila sidrišta. U 17.00 "Goeben" je tri puta prenio naredbu: "Učinite sve što je moguće za budućnost Turske". Nešto kasnije prenesena je nova naredba: „Svim brodovima: sve borbene operacije su tajne. Isto važi i za radnje nakon borbe. Nakon toga, komandanti brodova su otvorili tajne koverte. U zoru 29. oktobra, Goeben bi, u pratnji 2 razarača, trebao granatirati Sevastopolj. Krstarica Hamidiye, udariti na Feodosiju. Krstarica Breslau i minska krstarica Berk trebalo je da bombarduju Novorosijsk, a Breslau je takođe trebalo da postavi mine u Kerčkom moreuzu, a zatim se pridruži Berkeu. 2 turska razarača će pokrenuti iznenadni napad na brodove u luci Odesa.
U noći 28. na 29. oktobar u 03:30 sati dva turska razarača ušla su u luku Odesa, napala topovnjaču Donets i potopila je torpedom.
U 06:30 sati 29. oktobra, Goeben je bombardovao Sevastopolj, ispalivši nekoliko rafala na napad i baterije koje su ga odgovorile. Izvodeći ovu operaciju, "Goeben" je nekoliko puta prošao minsko polje tvrđave, koje u to vrijeme nije bilo zatvoreno. To je učinjeno jer se očekivao dolazak minskog zalagača "Prut". Bez dozvole štaba flote, komanda tvrđave se nije usudila da okrene barijeru. Dok je zatražena ova dozvola, Goeben je otišao na more.
Nakon toga, "Geben" je sreo minopolagača "Prut", koji se vraćao sa Jalte, i pucao na njega. "Prut" je poplavila njegova posada iz straha od eksplozije mina na brodu. Tako je stradao najveći minski zalagač Crnomorske flote po broju primljenih mina, uz borbenu rezervu od 720 mina.
U zoru istog dana, turske krstarice su gađale Novorosijsk, Feodosiju i Kerč. Nakon 29. oktobra uslijedila je naredba komandanta flote da se miniraju njihove luke, uključujući i Sevastopolj.
U 15 sati 29. oktobra flota je izašla na more, gdje je krstarila tri dana u nadi da će sresti Goeben, ali se to nije dogodilo.
Napad na Odesu 29.oktobra 1914
To je prvi od napada Tursko -Njemačkih brodova na Crnomorsku flotu brez objave rata.
Za napad su bila određena dva turska razarača, Gayret i Muavenet. Oni su izgrađeni u Njemačkoj kao torpiljarke u Schichau-Werfu, sa deplasmanom 763 t i dužine 74m. Na sebi su imali naoružanje: 2x75mm, 2x 75mm i 3x TT 450mm.
Topovnjača Kubanec, isti je i Donets
Na dan napada u luci su se nalazile topovnjače Donets, na vanjskom zapadnom kraju lukobrana i Kubanec između Vojnog i Platonovskog pristaništa te minopolagač Beshtau na sredini vanjskoga zapadnog lukobrana.
Topovnjače su imale 1300 t deplasmana, bile su duge 64/66m,
naoružane sa 2x152mm, 1x120mm, 2x75mm, 4x47mm i 2 mitraljeza.
Beshtau je imao 1120t, dužinu 80m, a od naoružanja 4x47mm i ukrcano 300mina.
Nije bilo direktne zaštite luke od upada neprijateljskih brodova, jer se prema mišljenju komande smatralo da su brodovi dovoljno zaštićeni zidovima molova i lukobranima.
Služba osmatranja i javljanja je bila loše organizovana, stanje borbene gotovosti brodova bilo je loše, čime su stvoreni uslovi
za uspješno djelovanje odlučnog i pripremljenog neprijatelja.
Oko 0230 29. oktobra 1914, signalisti osmatračnice primjetili su kroz mrak nejasna svijetla na moru, što su prijavili lučkom obalnom odjeljenju, koje je dalo odgovor da su to dva parobroda koja su napustila Odesu, tako da to nije ni javljeno na Donjec koji je jedini imao telefonsku vezu.
Oko 0320 , iza svetionika Voroncovsky, pojavile su se siluete dva broda, koja su plovila sa upaljenim navigacijskim svjetlima. Zbog maglovite noći, siluete brodova su se jasnije ocrtavale tek kada su se približili lukobranu.
Identificirani su tek kada su ušli u luku i prolazili subočice Donjeca. Čim su sa Donjeca vidjeli neprijateljski brod i zauzeli položaj na lijevom topu kalibra 152mm, Gayet je i spalio torpedo u brod sa udaljnosti ne veće od pola kabla, koje je udarilo i eksplodiralo u pramčanoj kotlovnici, napravivši rupu od 3,5m2, sa jakim pucanjem susjednih limova. Eksplozija se dogodila u 0325. Brod je brzo potonuo sa pramcem i naginjući se na lijevu stranu brzo počeo tonuti, tako da je posada koja nije bila u stanju da pruža otpor morala da brine o svom spasavanju.
Čim se začula eksplozija sa Kubanjeca i Beshtau su poslali čamce za spasavanje.
U međuvremenu su oba razarača srednjom brzinom prošla dalje
u dubinu luke. Kada je Muavenet bio samo par desetaka metara od Kubanjeca, otvorio je topovsku vatru na njega, nakon čega je zaobišavši grupu jedrenjaka, brzo prošao kraj naftne luke pucajući na brodove koji su tamo stajali.
Gayred je nakon što je prošao sredinu luke, očito se nije mogao najbolje orijentisati,došao do vojnog mola i upalio reflektore tražeći Beshtau. Našavši ga okrenuo se po pramcu Kubanjeca, pa otvorio vatru na minopolagač.
Minopolagač Beshtau nije odgovarao na vatru, u nadi da će ga turski razarač zamjeniti za trgovački brod, i prestati sa granatiranjem, koje je moglo biti kobno ukoliko bi izazvalo aktiviranje mina. Očito je tišina postigla svoju svrhu, pa je Gayet zavezao krmom do sredine luke, a zatim okrenuo pramac prema zapadnom izlazu, potopivši baržu sa ugljem sa dva hica. Kasnije je iza lukobrana granatirao luku, da bi ubrzo posle otvaranja vatre sa Kubanjeca nestao na moru.
Drugi razarač se nakon završetka granatiranja naftne luke, u povratku plovio kraj vanjske strane lukobrana, pa se našao pod artiljerijskom vatrom sa Kubanjeca. Zabilježena su dva pogotka. Međutim vatra sa Kubanjeca je bila rijetka jer je morgao pucati jedino kroz procjepe između brodova na lukobranu. Turski razarač je nastavio granatirati luku u pokretu i ubrzo nestao u mraku. Bilo je 0445.
Da se vratimo od počeka dejstvu na Kubanjec.
U visini Platonovskog mola, prvom granatom je Muavenet pogodio Kubanjcu desni top 152mm i zaglavio mu mehanizam za okidanje, tako da velikim topom nije mogao djelovati u zoni gađanja, gdje mu je prilazio razarač.
Nema sumnje da je Muavenet namjeravao lansirati torpeda na Kubanjec, ali ga je omeo lučki čamac broj 2, koji je dežurao na pristaništu obalske luke, koji se hitno uputio u unutrašnju luku, da pomogne unesrećenim, udario je u turski razarač u visini Novoga mola, koga nije primjetio jer je vozio brez svijetala. Razarač se dobro nagnuo i čamac je prošao uz bok neprijatelja stružući po oplati. Na razaraču su osvjetlivši čamac na njega bacili nekoliko ručnih bombi, povećali brzinu i krenuli prema izlazu iz luke.
Tako je incident spreječio napad torpedom. Sudar sa čamcem je shvaćen kao akt ofenzivne prirode, sa ciljem abordaža, pa je u strahu od još drugih sličnih sredstava odbrane, napustio luku i relativno bezciljno bombardovao Naftnu luku.
Neprijateljske granate, osim Kubanetsa i Beshtaua, oštetile su brodove Vityaz, Vampoa, Portugal, Oksus. Većina pogodaka bila je nasumična. Osim toga, dvije granate su razbile i potopile baržu uglja u blizini Beshtaua. Što se tiče luke i grada, od neprijateljske vatre oštećeni su: tramvajska stanica, šećerana na Peresipu, jedna od cisterni za naftu u području Naftne luke, iz koje se nafta izlila, ali se nije zapalila.
Igrom slučaja, nekoliko barži sa nagaznim minama i piroksilinom namenjenih za Srbiju, koje su stajale u luci, izbeglo je neprijateljsku vatru.
Izračunati su gubici u ljudstvu: 12 je poginulo na Donjecu , 12 je povređeno, 2 su povređeno na Kubancu , 2 su poginula na Beshtau , 3 su povređena, 3 su poginula na lučkim brodovima, 3 su povređena; osim toga, bilo je mrtvih i ranjenih na parobrodima i u lučkom području.
Napad Goebena na Sevastopolj
Kada su se Goeben i Breslau ušli u turske pomorske snage bilo je jasno kakvi su planovi vlade Envera-paše. Glavni zadatak diplomatije je nastoji otkriti znakove koji bi predhodili izravnoj akciji. Pošto se dolaskom njemačkih brodova odnos snaga na Crnom moru promijenio u korist Turske, bilo je za očekivati borbeno djelovanje njene flote.
Crnomorska flota je bila suočena sa dilemom, ili da izvede iznenadni udar i uspostavi raniji odnos snaga, ili da se pripremi za sve mogućnosti dejstva neprijatelja, koji je imao u posjedu dva moderna i brza ratna broda.
Naredbe admiralu Eberhardu su se mjenjale od naredbe za otvaranje vatre na ta dva broda bez obzira na zastavu, do zabrane ometanja...
Postojali su jasni signali turske akcije, od strane ruskog ambasadora u Konstantinopolu, Girsa koji je javio admiralu Eberhardu 19 septembra :
“S obzirom na tekuće glasine o predstojećem izlasku Goebena i Breslaua u Crno more, glasine koje su članovi vlade oštro opovrgli, smatrao bih da je potrebno pravovremeno poduzeti potrebne mjere za zaštitu obale, minskih luka i tako dalje. ”
20 oktobra situacija je bila još jesnija i Eberhardu je javljeno:
“U vezi sa zlatom koje je Turska dobila iz Njemačke, moguće je da će u narednim danima djelovati protiv nas.”
Ministarstvo vanjskih poslova svakodnevno izvještava o pogoršanju političke situacije i konačnmo 28. oktobra u 1730 stiže poruka:
"Prema pouzdanim informacijama, Turska je 28. oktobra odlučila da odmah objavi rat."
Znači upozorenja nije nedostajalo.
27. oktobra u 0830, Crnomorska flota je izšla na more, radi uvježbavanja , sa punim zalihama granata i goriva. Radi naredbe da se izbjegava sve što bi izazvalo rat sa Turskom, flota se je držala u blizini Sevastopolja. U 2035 27.oktobra, flota je primila putem radio veze u 1730, obavještenje teretnog parobroda da su na moru Goeben, Breslau, Hamidiye i razarači.
28. oktobra u 1330 su dobili vjest od parobroda Aleksandar Mihajlovič, da je vidijo Goeben u visini Amastre .
Admiral sa štabom je dolaskom u Sevastopolj, prešao na brod Đorđe Pobedonosac. Naredio je minopolagaču Prut, da se odmah pripremi za isplovljenje, sa zadatkom da preveze 62.bataljon pešadije iz Jalte do Sevastopolja. Odluka je kasnije žestoko kritikovana.
Floti je najavljena 3. pozicije, a minopolagačima 4. Stepen spremnosti brodova flote se je određivao pozicijama od 1-5 ( npr 1 -brodovi su spremni za borbu i plovljenje, 5- brodovima nije potrebna borbena gotovost, izlaz na obalu kao u mirnodopsko vrijeme)
U 2035 komandan flote je javio rado vezom floti:
»Situacija je veoma ozbiljna. Goeben sa dva razarača viđen je kod Amastra. Od zore "pozicija jedan". Bolnički brodovi - isto do 9 sati, transporti (tj. polagači mina) do sada – pozicija četiri«
Flota je hitno nakrcala pune zalihe uglja do 2200, kada je završila utovar.
Raspored flote do ponoći 29. oktobra je bio sljedeći:
Glavne snage ,svi bojni brodovi i krstarice na velikom sidrištu u Sevastopolju, kaoi 4 minopolagača sa punim zalihama mina. Svi ratni brodovi bili su u punoj borbenoj gotovosti, spremni za borbu i plovljenje. Polagači mina – nisu parospremni. Mindijska brigada u Evpatorijskom zalivu u 6 sati pripravnosti. Na moru - u patroli divizija od tri razarača između Sevastopolja i Evpatorije i Prut između Jalte i Sevastopolja.
U 0415 iz odese je javljeno o napadu turskih razarača i gubitku Donetsa. Dobivši ovu vjest , komandant flote je emitovao po radi vezi :»Rat je počeo«. U roku od sat vremena o tome su obavješteni svi regijoni , luke i tvrđave u Crnom moru. Flota je dobila naređenje da brodovi otvore kovertu 4Š ( naredbe u slučaju rata), drugih naredbi nema, nema ni naredbe za tvrđavu, znači napeto stanje je zamijenila konfuzija.
O430 komandant sidrišta, koji se kao i štab nalazio na Svetom Đorđu Pobedonoscu je samoinicjativno obavjestio načelnika artiljerije o mogućnosti pojave neprijateljskih brodova ispred tvrđave, a nešto kasnije oko 0500 traži dozvolu od načeelnika štaba komandanta flote da ostavi zatvorena minska polja tvrđave kod Sevastopola, ali dobiva naređenje da ih otvori s obzirom da se očekuje povratak Pruta. Naređenje prenosi načelniku protuminske odbrane i upozorava ga na ozbiljnost situacije.
Minske barijere pred Sevastopoljom 1914-1915
Tako je minska barijera ostala otvorena tokom slijedećih zbivanja.
(Radi jasnoće potrebno je definirati termine otvorena, zatvorena minska bariera i osnovne principe rada. Za formiranje dugotrajnih daljinski upravljanih stacionarnih minskih polja korištene su galvanski kontrolirane morske mine. Ove mine u grupama bile su spojene na odgovarajuću električnu žicu, takozvani glavni provodnik. Glavni kondukter je otišao do odgovarajuće konzole komandnog mjesta minskog polja, takozvane "minske stanice obalske odbrane". Aktiviranje naznačene grupe mina je izvršeno zatvaranjem sljedećeg kola na kontrolnoj tabli minske stanice: grupa mina - glavni provodnik - minska stanica - galvanska baterija. Aktiviranje grupe mina značilo je da su sve mine navedene grupe dovedene u borbeni položaj, a za eksploziju im je bio potreban samo kontakt sa trupom broda koji je napadao.
Ako je glavni električni provodnik odspojen od struje, otvorena minska bariera, tada slaba električna struja iz galvanske baterije,kola, preko ampermetra u minskoj stanici i preko otpora u mini. Kada brod udari u minu, otpor se isključuje i jačina struje se povećava što je vidljivo na ampermetru. Znači može se zabilježiti udar broda, ali radi slabe struje mina neće eksplodirati.)
U 0558 ,osmatračnica kot Lukula javlla je da prema Sevastopolju plovi brod sa dva dimnjaka i dva jarbola, da bi u 0612 izvjestila da je uočeno plovilo naoružano topovskim kulama.
U 0623 komandant sidrišta naređuje aktiviranje minske bariere, ali u 0633, kada je počelo bombardovanje Goebena, još nije aktivirana.
U evidencijama minskih stanica postoje indicije da je u periodu od 0635 do 0640 Goeben manevrisao na tvrđavskoj barijeri, budući da su stanice u tom periodu konstatovala niz kratkih spojeva na dvije linije, što se poklapa sa podacima praćenja Goebena. Prema istoj evidenciji, utvrđeno je da je tek u 6.42 sati uvedena borbena baterija minskih stanica broj 2 i broj 3, a tek u 6.45 sati - borbena baterija minskih stanica broj 1 i broj 4.
Dakle, prenošenje naloga i njihovo izvršenje trajalo je oko 19-20 minuta. Za to vrijeme , Goeben je, pod vatrom baterija, skrenuo na jug i napustio područje minskih polja.
U 0645 sa osmatračnice javljaju da se Goeben povlači.
Idući sa strane Lukula (sl. 1), Goeben pucao na tvrđavske baterije iz svojih topova od 280 mm. Granate su padale uglavnom na put, a fragmenti eksplodirajućih granata padali su na brodove, uključujući i minopolagače. Jedna od granata pogodila je pomorsku bolnicu, usmrtivši i ranivši nekoliko pacijenata; dva pogotka su bila u baterije. Brodovi nisu direktno pogođeni. Obalne baterije su odmah otvorile vatru, ali je magla uveliko ometala gađanje i određivanje udaljenosti. Prateći baterije , vatru je otvorio i Džordž Pobedonosni, ali im je silueta Gebena bila vidljiva, zbog magle, samo najkraće vreme tokom kojeg je brod uspeo da ispali samo tri metka. Udaljenost do neprijatelja je u to vrijeme bila oko 80 kablova.
Prilikom boravka pod vatrom obalskih baterija Goeben je izbjegavajući granate plovio u cik-cak kursu, ali je ipak pogođen sa tri pogodka granata većeg kalibra u visini krmenog dimnjaka, i jedan kotao mu je onespodobljen.
Oko 0640 komandant flote sa štabom je prešao na Evstafiy.
Minopolagači su pošli duboko u zaliv tek u 0730 kada su na more upućene dvije podmornice i dva hidroaviona.
0648 sati Goeben je, nakon što je napustio granatiranje baterija i ispalio još nekoliko granata na put, počeo da se povlači na jug.
Tako je bombardovanje trajalo 15-18 minuta, a Goeben je ispalio 47 granata kalibra 280 mm i 12-152 m.
Za sve to vrijeme brodovima na moru nisu slana nikakva obavještenja o pojavljivanju Goebena , tako da ni grupa minopolagača, koja je već napustila Evpatorijski zaljev ( Ksenija, Aleksej, Georgije, Konstantin, preuređeni iz parobroda), ni Prut nisu bili upoznati sa pojavom Goebena.
Leith. Pushchin
Jednako neočekivana je bila pojava Goebena za stražarsku diviziju razarača (Leith. Pushchin, Zhivuchy i Zharky)koji je vršio stražarske dužnosti u blizini Sevastopolja, a do zore je bio u tački A(sl.1). Komandant divizije jim je smanjio područje osmatranja i fokusiro jih prema ulazu u Sevastopolj, da štite ulaz od postavljanja minskih polja, od strane neprijatelja.
Pošto je imao naređenje da podrži Pruta, koji je u zoru trebao da se vrati u Sevastopolj, pošao mu je u susret i brzo ugledao njegovu siluetu zapadno od Hersoneskog svetionika, a u daljinu na sjevero zapadu, siluetu razarača.Vjerujući da se radi o neprijateljskom razaraču, divizija je odmah krenula da zaštiti minopolagač. Ubrzo je vidjela da se radi o ledolomcu Gaidamak, koji je plovio za Sevastopolj.
Uvidjevši grešku, divizija je promijenila kurs ka Prutu, ali se u tom trenutku iz pravca Lukula u pratnji dva razarača pojavio Goeben, koji je granatirao tvrđavu.
U namjeri da pokrije Prut, koji se u to vrijeme kretao prema jugoistoku, komandant divizije razarača ga je prvo paralelno pratio , da bi nakon desetak minuta odlučio da izvrši torpedni napad na Goebena. Digao je znak »napad« i podigao brzinu.
Vidjevši razarače, Goeben je prestao granatirati tvrđavu i naa udaljenosti od 70 kablova otvorio vatru na prvi razarač Leith . Pushchin. Četvrti projektil od 152 mm, pogodio je palubu ispod mosta, na razaraču i eksplodirao u komandnoj kabini, izazvavši požar. Na mostu je pomelo sve signaliste i uništilo kormilo i transmisiju. Razaračem se moglo upravljati samo mašinama. Pramac razarača je počeo da tone, ali usljed kvara na električnim instalacijama onemogućeno je ispumpavanje vodu. Temperatura je rasla , municija na palubi se je počela pojedinačno aktivirati, pa je komandant bojeći se eksplozije municije, okrenuo diviziju u sijeverozapadni kurs udaljujući se od Goeben
Goeben je mnevar, koko mu se činilo, smatrao za izvlačenje razarača posle torpednog napada, pa je odmah promjenio kurs u lijevo, a brzo zatim u desno prebacujući vatru na drugi razarač Zhivuchy .
U 0735 Goeben je dolazeći sa desne strane Pruta otvorio vatru na njega. Ovaj je raspoznavajući Goebena digao je bjele zastave predaje. Na Prutu su uskoro izbili požari. Komandant gorećeg Pruta je naredio da se otvore kingstoni ida se brod potopi. Treba znati da je na brodu bilo 720 morskih mina i da komandant nije imao drugo rešenje, a i preko radija je primio poruku da potopi brod i uništi sva dokumenta.
Goeben je ,kada je prestao pucati, poslao razarače, koji su se prije potonuća približili Prutu, iz vode dikli komandanta i dio posade. Dio preostale posade se spasio u dva čamca, koja je kasnije pokupila podmornica Sudak.
U 0840 Prut je nestao pod vodom. Tako je stradao najveći minopolagač Crnomorske flote, zajedno sa 720 mina
Ovome treba dodati da je , iste noći od strane turskog minopolagača Nilufer ,ispred Sevastopolja postavljeno minsko polje(60 minuta) na kojem je stradao ruski parobrod na povratku iz Konstantinopola.
Tako je slika iznenadnog napada na Port Arthur 10 godina kasnije reprodukovana sa neverovatnom tačnošću. Nedostatak odgovarajućih mjera sigurnosti, loša organizacija, kako tada tako i sada, odredili su prvi uspjeh neprijatelja.
Tek do tri sata popodne flota je mogla da izađe na more. Komandant se bojao da je neprijatelj postavio mine; a izlazak flote je odgođen dok se plovni put ne očisti.
Tri dana je flota ostala na moru, krstarivši u neuspješnoj potrazi za Goebenom, nakon čega se vratila u Sevastopolj.
Kada je flota otišla, po naređenju Eberharda, na prilazu Sevastopolju, postavljeno je minsko polje, koje nije bilo predviđeno planom, među zalihama mina namijenjenih blokiranju Bosfora.
Literatura:
Paul G Halpern
The naval war in the mediterranean 1914-1918
Новиков Н.
Операции флота против берега на Черном море в 1914–1917 гг.
Гончаров Л. Г.; Денисов Б. А.
Использование мин в мировую империалистическую войну 1914–1918 гг.
https://rgavmf.ru/books/boevaya-letopis-russkogo-
flota/pervaya-mirovaya-voyna-deystviya-na-chernom-more
Comments