Poslednja akcija otomanske flote u Crnom moru, pokušaj bombardovanja Odese

Dana 28. marta 1915. godine, Crnomorska flota je bombardovala ulaz u Bosfor, akcija koja je imala za cilj da posluži kao diverzija od mnogo većih britanskih i francuskih pomorskih operacija kod Dardanela.

Istog dana završilo se zatvaranje i popravak rupe na lijevoj strani Goebena. Taj težak posao je obavljen u roku od mijesec dana. Keson , napravljen za zatvaranje rupe imao je dubinu od 10m, dužinu 17 m i deplasman 360 tona. Keson je bilo moguće prilagoditi za rad na desnoj strani tek nakon 5 dana.

Admiral Souchon je ovaj period odlučio iskoristiti za krstarenje Crnim morem, gdje je Goeben imao veliku ulogu, budući da je mogao, uprkos rupi na desnom boku, održavati brzinu 20 čv. Namjeravao je pokazati Rusima da turska flota nije vezana odbranom Dardanela,i da, naprotiv, slobodno djeluje u Crnom moru, kao i da je Goeben poprilično borbeno spreman.

Od agenata su stizale informacije da se u Odesi nalazi 20 brodova i da se vrše pripreme za transport trupa, pa je ona izabrana kao glavna meta. Transportni brodovi su bili usidreni i relativno slabo čuvani. Trebalo je i demonstrirati da plovidba u trenutnoj situaciji nije bezbjedna.

Korvettenkapitän Ernst Büchsel, komandant Mecidiye, dobio je naređenje da napadne transporte u Odesi, sa udarnom snagom, koju čine krstarice Hamidiye i Mecidiye i razarači Muâvenet-i Millîye, Yâdigâr-ı Millet, Samsun i Taşoz. Tačne lokacije ruskih minskih polja nisu bile poznate, samo na osnovu novinskih izvještaja nagađalo se da su mine postavljene 16 km od Odese, pa su razarači bili opremljeni opremom za čišćenje mina (spojnim minolovkama), ploveći na čelu očistili bi put za dve krstarice, koje bi potom ušle u luku i bombardovale transporte.

Souchon bi pokrivao operaciju na moru istočno, sa Goebenom i Breslauom vezujući rusku flotu.

Za napad je odabran 3. aprila, u zoru (namjerno odabran datum. jer je to bila ruska pravoslavna Uskršnja nedjelja)

Otomanski ratni brodovi su 1. aprila iskliznuli iz Bosfora.Da ne bi bili prerano odkriveni, komandant odreda je postavio kurs, ne kao obično na Zmijsko ostrvo, već 25 milja istočno, približivši mu se samo ako nema pouzdanu astronomsku poziciju 2. aprila. Komandant odreda nije uopće poznavao ovu akvatoriju, pa mu je u pomoć po navigacijskim pitanjima dodeljen njemački kapetan trgovačke mornarice, koji je često ranije plovio u Odesku oblast.

U pohodu su, 2.aprila izvedene vježbe pračenja minolovki (spojnih) razarača, što je bilo od presudnog značaja zbog minske opasnosti.

Po vedrom vremenu bilo je moguće dobiti tačnu poziciju iz astronomskih osmatranja, a osim toga ,2 aprila, oko 1830, se na pozadini večernjeg neba, u daljini ocrtavalo Zmijsko Ostrvo, udaljeno 25 milja.

Za izvođenje operacije komandant odreda je izdao naređenje da u 2300, 2.aprila razarači ispuste minolovke, a po dolasku na tačku okreta ,7 milja zapadno od Cape Fountain (južno od Odese), okrenu u kurs NNW, koji bi omogućio i bombardovanje iz svih topova.

Ernst Büchsel, komandant Mecidiye, ovo objašnjava, nepoznavanjem položaja postavljenih obrambenih minskih zapreka neprijatelja. Mogućnost udara u mine svuda je ista osim plovnog puta neposredno uz obalu, koji se vjerovatno nalaze u sketoru vatre neprijateljskog oružja. Istočno od meridiana 31 stepen, postojale su njemačke mine, tako da bi prilaženje sa te strane isto bilo nesmotreno.

Noć 2/3.april, uz povoljno vrijeme ,protekla je mirno. Počevši od 2100 do 2300 više puta, je iz smjera NE, viđena neodređena svjetlost reflektora. U 2300 razarači su ispustili minolovke. Vrijeme je bilo mirno i vedro, mjesec je osvjetjavao more, tako da krstarice nisu imale problema sa pračenjem minolovki.

U 0200 sata komandantu poluflotile razarača učinilo se da vidi obalu sa desne strane i pravo ispred sebe, a to mu je potvrdio i komandant Yadigara. U 0350 sa vodećg para minolovaca, Tashos i Samsun, javili su da je vidljiva obala i iznenada skrenuli ljevo. Sa Međidije se nije ništa vidjelo, a razarčima -minolovcima je naređeno da ponovo izađu naprijed i povlače minolovke. Ovim okretom je primjećeno da je minolovka prednjih minolovaca oštećena i mogla se koristiti samo kao kontrolna minolovka. U 0425 odred je krenuo dalje istim kursem , brzinom od 9 čv. U dalnjoj plovidbi obala nije viđena, pa su se dosadašnja zapažanja mogla smatrati priviđenjem.

Vršilo se kontinuirano mjerenje dubine. Bilo je 0445 , kada su razarči vidjeli obalu ispred sebe, voda je imala prljavo žutu boju, a dubina je bila 9-10 m. U 0510 prednji par minolovaca je stao, uvukao minolovku i javijo da je dubina 6,5 m. Jasno se vidjela i obala koja se pružala lijevo, a i niska ostrva sa desne strane.

Ubrzo je postalo jasno da se odred nalazi na obali Odese, a desno – na ulazu u plovni put do Nikolajeva. Sve to je značilo da se odred našao 15 milja istočno od željene pozicije, pa je komandant sastava naredio da se promjeni kurs na W, odnosno direktno na Odesu.

Prilaz Odesi je nastavljen krstarice su plovile iza minolovki, od kojih je jedna bila oštećena (pukao je zmaj), na udaljenosti 400-500m iza minolovke Međidie, a na udaljenosti 700-800m Hamidie. Oko 0600 otvorila se Odesa, a neprijateljskih patrola nije billo na vidiku.

Krstarice su bile tačno iza minolovki , kada je u 0640, odjeknula eksplozija, Međidieje je udarila u minu 15 milja, u smjeru W3/4N (cca 278 stepeni) na svetionik u Odesi. Eksplozijaa se dogodila na području pramčanog skladišta uglja sa lijeve strane. Dubina je bila 12,8m, motori na krstarici su stali, a ona je inercijom nastavila sa kormilom desno sasvim prema plićoj vodi. Brod je brzo tonuo pramcem, sa lijevim nagibom od 10 stepeni. Prednji dio broda je postupno tonuo sve dublje i dublje, a nagib se povećavao. Na kraju je cijeli pramac bio pod vodom, kao i kule i topovi na ljevoj strani. Mada je posada ispravno odreagovala u potpunosti po pravilima u njemačkoj floti (zatvorena su sva grotla donje palube, vodonepropusna vrata su zatvorena i ojačana kao i pregrade, skaperi začepljeni..) to nije pomoglo. Sve pumpe su radile, ali se nisu mogle izboriti sa prodorom, pogotovo kada su ložišta preplavjena vodom.

Budući da brod zbog dubine nije mogao potpuno potonuti, poduzete su mjere za smanjenje njegove borben sposobnosti, zatvarači topova su bačeni u more, a radiostanica je uništena, kao i sva dokumentacija. Razarači su pokupili posadu krstarice, a u 0720 Jadigar je po naređenju komandanta odreda ,ispalio torpedo za konačno uništenje krstarice. Torpedo je udario u krmeni dio, brod se zatresao, a odmah nakon toga potonuo, tako da su se vidjeli iz mora samo gornje palube, dimnjaci i jarboli.

Nakon eksplozije, Hamidiye se odmah okrenula i povukla protukursom sve dok po mišljenju njenog komandanta nije izašla iz minskog polja.

Posle prijema informacije o situaciji pred Odesom, Goeben koji se nalazio ispred Sevastopolja, izdao je naredbu o prekidu operacije i povratku u Bosfor.Prekrcavši večinu spašene posade, sa razarača (poginulo je 26 mornara), Hamidiye je, u njihovoj pratnji, krenula prema Zmijskom ostrvu brzinom od 17 čv.

U 12:30 Büchselova grupa dobila je poruku od Goebena da je ruska flota na moru u potjeri. Osmanski brodovi su uspeli da izbegnu Ruse i skliznuli su nazad u Bosfor 4. aprila ujutro. Misija je bila neuspešna; zbog gubitka krstarice, a Souchon je uspio potopiti samo dva ruska transportera, koja su slučajno prešla put Goebena i Breslaua ujutro 3. aprila. Büchselova operativna grupa nije uspjela čak ni uništiti Međidije. Ovo je bila posljednja akcija osmanske flote na Crnom moru.

Operacija protiv Odese je bila visoko rizična i na kraju neuspješna.

Potapanje nije značilo kraj za Međidiju. Već sledeći dan su je pregledali ruski stručnjaci, pa je odlučeno da se brod podigne. Radovi na dizanju su počeli 17.aprila 1915. Rupe su zatvorene vodonepropusnim ponjavama, odsječeni su dimnjaci, voda je ispumpana i 7.juna 1915 krstarica je izronila i bila odvučena u Odesu.

Na ulazu u rusku luku dočekao ga je admiralski bojni brod Sinop, čiji je orkestar svirao rusku himnu.Tokom naknadne popravke i modernizacije (krstarica je dobila 10 novih topova kalibra 130 mm), a dobila je i novo ime Prut u čast minskog zalagača koji je poginuo u tom ratu.25. februara 1916. krstarica Prut primljena je u sastav ruske carske mornarice.