Austrijska ekspedicija protiv marokanskih gusara 1829.

Prvi diplomatski odnosi između Austrije i Maroka uspostavljeni su 1783.godine za vrijeme vladavine cara Josifa II, koji je nastojao stvoriti vlastite pomorske snage i razviti kolonije na razini velikih europskih sila. 17.aprila potpisan je sporazum o prijateljstvu i trgovini među državama. 1797 nakon aneksije dijela Mletačke republike, Austrija je značajno ojačala svoju trgovačku flotu. Venecija je još davne 1765.godine, da bi zaštitila svoje brodove od sjevernoafričkih gusara, Maroku plačala određenu svotu. Ali kada je Venecija postala dio Austrije, Hausburgovci Maroku nisu platili više ništa, pa već 1803 marokanski gusari počinju pljeniti austrijske trgovačke brodove. Godine 1827. između Austrije i Brazila potpisan je sporazum o ttrgovioni i pomorstvu, koji je doveo do živahne robne razmjene. 31. juna 1828 austrijski brigantine Veloce, sa kapetanom Gaspare Blasinich-em, je zarobljen 30 milja od Kadisa. Zarobili su ga marokanski gusari ukrcani na brik Rabia –el-cheir. Veloce je plovio iz Trsta , noseći teret ulja i vina za Rio de Janeiro. Austrije je na taj neprijateljski akt odmah reagovala i poslala u cilju odmazde jedan mornarički division koji su sačinjavali , korvete Carolina(26 topova) i Adria(20 topova), brik Veneto te škuner Enrichetta. Divizion se pod komandom komandanta Caroline, kapetana korvete Bandiera nalazio u Levantu I odmah je zaplovio prema Gibraltaru. Imali su lose meteorološke uslove, tako da su u Gibraltar stigli januara 1829g. Škuner Enrichetta se radi loših vremenskih uslova na Atlantiku sklonio u Algeciras. Da Marokanci ne bi bjes ispoljili na zarobljenoj posada Velocea, Bandiera nije započinjao neprijateljstva , počeli su pregovori, a mornarički division je krstario Atlantskom obalom Maroka, štiteći trgovačke brodove I pokušavajući da zarobi pokoji gusarski brod. Austrijski izaslanik Wilhelm von Plow, koji je pratio divizion, započeo je pregovore sa marokanskim generalnim konzulom Judom Benolielom. Marokanci su u pregovorima obećali oslobođenje posade, kao i preuzeli krivnju za počinjeno neprijateljstvo, ali nisu prihvatili austrijske uslove da vrate brod Veloce i isplate odštetu. Kad se je vidjelo da pregovori ne pomažu, Bandiera je blokirao luke Maroka, pa se koncentrisao prema EL-Araischu, gdje su se prema dojavama sakrila dva gusarska brika, koja su se usidrila u rijeku Luecos, zaštićeni pješčanim sprudom od pogleda s mora. Situacija je vidljiva na shemi u prilogu.

2. juna division je bio pred EL-Araisch-om. Noću 2/3 iskrcao je patrolu da osmotri neprijateljske položaje. Bandiera se odlučio za odlučan napad. Sazvao je štab na Carolini, dao potrebne instrukcije i naredio napad. Trupe su se iskrcale u 8 brodića . Iskrcalo se je 180 vojnika, mornara, poslužioca raketa I mornaričke pešadije. Bila je predviđena I jedna rezerva od 37 ljudi. Iskrcajnim trupama je komandovao komandant Adrie, kapetan korvete Zimburg de Reinerz . Kasnije se iskrcao i Bandiera ne gubeći iz vida svoje brodove. To vrjeme je sa Carolinom komandovao poručnik frigate Pasqualino. Iako je iz obalnih baterija odtvorena vatra na čamce, iskrcavanje je prošlo bez gubitaka. U 0800 ujutro su se čamci dočepali obale, ali kako je bila oseka, morali su pretrčati sa municijom I naoružanjem popriličan put da stignu do zakloništa na obali, sve pod vatrom topova iz grada. Ubrzo su se popeli na lanac uzvišenja sa kojeg su imali otvoren pogled prema rijeci i gusarskim brodovima. Dva gusrska brika bila su zasidrana jedan iza drugog jedan sa 14, a drugi 16 topova, oba napuštena od posade. Sa jezička prema gradu napala ih je marokanska pešadija koju je zaustavljala vatra topova I raketa sa brodova, a sa druge sjeverne strane napadala je iskrcane trupe marokanska konjanica. Konjanica je zaustavljena od samih iskrcanih vojnika, koji su ispaljivali rakete I konjanica se razbležala. Više štete od raketa nanjeli su njihovi štapovi koji su padali među napadače i stvarali pometnju. Iskrcajne trupe su se osredotočile na gusarke brikove, koji su biše puta bili pogođeni raketama, ali se nisu zapalili.

Dva hrabra podoficira koji su uzgred budi rečeni I odlični pomorci, Giuseppe Garabini I Nicolo Tonin, približila su se na 100 m i opalili dvije rakete bez uspjeha, vratili su se na brežuljak uzeli nove kao i ostale potrebštine za potpalu I vratili se sada na brodove. Rakete su montirali direktno na brod, dodajući katramisanu stupu I to podpalili. Brod sa 16 topova postao je žrtva vatre. Iako su htjeli isto ponoviti sa drugim brikom koji je bio 140m od obale nije im dozvoljeno, pa je konačno I drugi pogođen u predio vodene linije I potonuo.

Pošto su 5 sati izdržavali po vatrom nadmočnijeg neprijatelja kapetan korvete Zimburg je naredio povlačenje na brodove. Marokanci pojačani sa trupama iz EL-Araischa koje su prevezena velikom maonom za prevoz trupa izvele su snažan napad na Austrijce koji su se povlačili, ali su topovi sa Caroline desetkali napadače, tako da su se iskrcajne trupe uspješno vratile na brodove. Brodovi su u 1700 sati popodne digli sidra I isplovili prema Gibraltaru. Pored ovog grada bombardovani su I Arsila I Tetuan, pa je konačno marokanski sultan bio prisiljen sklopiti primirje pod uslovima Austrijaca i vratiti brigantin Veloce. Austrijski brodovi nikada više nisu napadnuti od strane gusara. Sa austrijske strane je bilo 22 mrtva I 14 ranjenih, a sa marokanske oko 150 mrtvih. Materjalni gubici su neuporedivi.

Vsi odzivi: