Minsko oružje Mornarice Kraljevine Jugoslavije

Kraljevina Jugoslavija nikad nije obezbjedila potreban broj mina, predviđenih planom,cca oko 2500 morskih mina i taj broj nikada nije dostigla, većim djelom iz financijskih razloga.

Posle rata je imala 72 kompletne mine tipa C-15 i još 100 mina istog tipa bez upaljača. Iz ostataka austrougarskih mina je kopletiran još izvjesan broj, tako da je na kraju kompletirano i dovedeno u ispravno stanje oko 300 mina. To je bilo nedovoljno , pa je odlučeno da se mine proizvode u domaćim tvornicama (Strojna tovarna-Ljubljana i Sartid-Smederevo) Radi financijskih razloga proizvodile su se manje serije u većim vremenskim razmacima, tako da do 1941 nije proizveden potreban broj mina.

Te su mine bile zastarjele i sa nizom nedostataka , mala kojičina eksploziva , slabo sidro, nedovoljno siguran paljbeni uređaj, a konačno nisu odgovarale Haškoj konvenciji da posle odvajanja od sidra postanu bezopasne.

Kraljevina je dio mina HII MK-2 (400 kom)kupila od Velike Britanije . Mine su kupljene bez eksploziva jer je postojeći bio star preko 10 godinaa, pa je eksploziv naručen posebno, tako da su mine komletirane u municijskom skladištu u Opatovu. Gore pomenutu tvornnice proizvele su jo oko 300 kom ovog tipa mina, ali samo minske posude i sidra, a eksploziv , podsticajni metki i kapisle nabavljeni su u VB.

Za miniranje i zaštitu uporišta su predvidili okvirno 1800 mina.Svako uporište trebalo je biti zaštićeno minama i imati stalne flankirne baterije. Samo za odbranu Boke predviđeno je 100 velikih i 570 malih mina.

Za ofanzivne minske prepreke je bilo predviđeno 500 velikih i 200 malih mina. Prilikom miniranja 1941, osim pred Bokom korištene su mine C-15, gdje su korištene i HZ MK-2, takozvane BA ( britiš admiraliti) mine.

To samo ukratko, cilj mi je da pobudim diskusiju o mini C-15. Mina je u svim izvorima bivša Austrougrska mina, koju je prihvatila mornarica Kraljevine Jugoslavije i sve je to tačno, po kojekvim forumima se kuburi oko naziva i koja je to mina, a sve zbog onoga 15, naime takva oznaka ne postoji u KuK marine, odgovor je primljen iz Bečkog arhiva. KuK marine je upotrebljavala strijeg tipa B i mine novijeg tipa C-8, C-10 i C-12, ako je suditi po tome da ove iz ratnog pljena još nisu kompletirane to su vjerovatno bile identične minama C-12, a proizvedene 1915g. Po izgledu nisam našao nikakve bitne razlike.

Originalno se punila sa amatolom (100 kg). Oko gornjeg djela je imala pet mesinganih šipki, kada bi brod udario u šipku ova bi oslobodila unutrašnji element sa dva detonatora. Za sidrenje je imala plovak, koji bi preko poluga zakočio bubanj čeličnog konopa, kako bi mina zauzela položajnu dubinu. Obično bi plutala oko 2-3 m ispod površine mora.

Često se kao tvorac ove mine spominje kapetan b.b.Miroslav Štumberger, što po mom mišljenju nije tačno. Moguće je samo redizajniro neki detalj.

H II MK 2 (BA) je britanska mina proizvedena 1917 godine. Prva Britanska mina, kopija Njemačke Hertz-horn kontaktne mine. Sferičnog je dizajna, teška 295 kg sa eksplozivnim punjenjem 145 kg amatola. Ima pet rogova, a položajnu dubinu zauzima prethodnim utegom.

Mine zarobljene u Šibeniku 1941g C 15

Sidrenje i paljbeni mehanizam

Austrougarske minske posude